Badnjak

Badnje je jutro. Još samo malo i Otajstvo Rođenja Gospodinova je tu.

Iz evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Zaharija, otac Ivanov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: »Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu očima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.« (Lk 1, 67-79)

Kada zvona zazvone na jutro Badnjaka razlijeva se našim srcima neka osobita radost. Mi znamo, još samo kratko i Otajstvo Božje blizine u Osobi Betlehemskog Djetešca, našega Gospodina Isusa, zasjati će sjajem punine. O tome nam govori i  ulomak iz Lukina evanđelja koji čitamo na Badnji dan. Zaharija, otac Ivana Krstitelja, pun Duha prorokuje o »Mladom Suncu s visine« koje dolazi »pohoditi i otkupiti svoj narod«. Priča je ovo o cijeloj ljudskoj povijesti i podsjetnik da na početku te povijesti stoji Gospodin u svojoj ljubavi. Iz te smo ljubavi stvoreni, u toj ljubavi po Izraelu izabrani i vođeni, tom ljubavlju smo – jer smo sagriješili – otkupljeni i posvećeni. Na kraju vjekova ta će Ljubav ponovno doći i - a to je veliki paradoks kršćanstva – ljubavlju suditi. Naš Bog je Bog vjeran. »On se sjeća svojega Saveza« i nikada ne napušta svojih. Čak štoviše, želi nam biti blizu da nam dolazi u drami našega obličja, kao Mali Bog – Božić. Božić zato nije romantična priča o anđelima, snijegu i poklonima. Božić je veličanstveni dar Boga koji dariva samoga sebe. On dolazi u želji da nas otkupi upravivši »noge naše na put mira«. Taj put završava u vječnosti. Taj put iščekuje Isusa koji će ponovno doći. To je put koji cijelo naše postojanje čini došašćem. Taj put i ja mogu započeti ovoga Božića.

Molitva: Dođi, Gospodine Isuse!

Očenaš, Zdravomarija, Slavaocu

Molitvena nakana za danas: U molitvi zahvaljujmo Gospodinu za nezasluženi dar njegove ljubavi.