Božje kraljevstvo dolazi odozgo, ali se ostvaruje na zemlji, među ljudima. Počinje od čovjeka, od Božjeg zahvata u njegovom srcu. Taj zahvat naviještao je Isus, ali i proroci prije njega.
Današnje evanđelje donosi nam dvije prispodobe. U prvoj je riječ o čovjeku koji baca sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako, zemlja sama od sebe donosi plod (Mk 4, 27-28). U drugoj riječ je o gorušičinom zrnu koje je najmanje od svega sjemenja na zemlji. Međutim, jednoć posijano naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske (Mk 4, 32). Bit prve parabole je u rečenici: Sjeme niče i raste, a da on o tome ništa ne zna (Mk 4, 27b). Rast nije u čovjekov vlasti, već on ovisi jedino o Bogu. Pored toga, Kraljevstvo Božje ne dolazi nikakvom ljudskom zaslugom. Ono je čisti Božji dar. U drugoj prispodobi imamo kontrast između sićušnog sjemena i velike stabiljke koja se na kraju razvije iz tog malog zrna. Velika stabiljka je slika ostvarenog Kraljevstva Božjega.
U molitvi Očenaša stalno molimo za dolazak Božjeg kraljevstva. Isus nas je tako naučio. No, razumijemo li te riječi? Što to Božje kraljevstvo predstavlja? Gdje ga možemo naći? Jesmo li već ušli u to kraljevstvo? Isusovi suvremenici i sami njegovi učenici slabo su razumjeli Isusa. Oni su bili jako skloni da Božje kraljevstvo stave u kategorije prostora. Pored toga mislili su da je to nekakvo kraljevstvo koje ima određene političke ciljeve. Čak su Isusa htjeli jednom prilikom okruniti. Međutim, Isus jasno odbija sve te pogrješne ljudske interpretacije. Bježi od onih koji ga žele zakraljiti, a neupućene u otajstva kraljevstva uči da kraljevstvo nije ovdje ili ondje, nego Kraljevstvo je Božje među vama (Lk 17,21). Što je s nama danas, razumijemo li ove Isusove riječi? Razmišljamo li o njima?
Poslije uskrsnuća Isus se svojim učenicima ukazivao četrdeset dana. I što im je tada govorio? Jasno piše da ih je poučavao o Kraljevstvu Božjem. Činio je to jer je znao da učenici moraju jako dobro biti upućeni u otajstva Božjega kraljevstva. Postoji li način da mi budemo poučeni o tim otajstvima? Dakako da postoji. U Djelima apostolskim i poslanicama toliko se govori o Kraljevstvu Božjemu. Ako malo bolje pogledamo i zamolimo Gospodina da nam pokaže ta mjesta mogli bi se jako iznenaditi. Međutim, zanima li nas to uopće? Je li to važno za naš život? Božje kraljevstvo dolazi odozgo, ali se ostvaruje na zemlji, među ljudima. Počinje od čovjeka, od Božjeg zahvata u njegovom srcu. Taj zahvat naviještao je Isus, ali i proroci prije njega. Oni su govorili o tome kako će nam Bog dati novo srce, srce koje će biti osjetljivo na njegovu Riječ, srce koje će biti poslušno njegovu zakonu. Upravo taj toliko naviještani zahvat ostvaruje Isus. Ostvaruje ga samim utjelovljenjem, a onda i svojim riječima i djelima. Preko križa pokazao je koliko nas voli, a slanjem Duha Svetoga učinio je da u srcima našim zasja život po evanđelju. Međutim i tu se postavlja jedno pitanje presudno za naše živote. Jesmo li mi prihvatili Božji dar?
Gospodin nam ostavlja slobodu da se odlučimo uzeti ili ne uzeti ono što nam on nudi. Toga trebamo biti svjesni. On neće na silu ništa u nama izvoditi već jedino ako mu mi to dopustimo. Želimo li da Bog kraljuje u našim srcima? Jesmo li prihvatili i širom otvorili vrata Božjoj ljubavi i njegovom Svetom Duhu? Jesmo li Mu dopustili da uđe u naše živote i u njima se zakralji kao pravi kralj? On želi tvoje srce zato što te bezuvjetno beskrajno voli i što se brine za tebe. Neće ući u njega ako ga ti slobodno ne pozoveš i ako ne kažem dođi. Za sve nas vodi se strahovita duhovna bitka. Mi smo također u toj bitci i trebamo znati da se borimo protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima (usp. Ef 6,12). Sotona sa svojim zlim anđelima stalno ratuje protiv nas i svih Božjih izabranika. On je žestoki neprijatelj Božjeg kraljevstva. Želi zatrovati naše srce, unijeti nemir u naše misli, želi nas ispuniti mržnjom i osuđivanjem prema drugima. On želi svoje kraljevstvo zla. Vjerujemo li da se svi mi nalazimo u toj bitci? To nije nikakva fikcija, već čista realnost o kojoj nam svjedoči Sveto Pismo i svi sveci. Gdje smo mi? Što je s nama? Na kojoj si strani? Pod čijom si zastavom? Zamoli Gospodina da kraljuje u tvom srcu, zavapij mu iz svega srca da ga želiš za svoga kralja. Čak i ako si miljama daleko od njega, čak ako misliš da si toliko u grijesima da ti ništa više ne može pomoć. On te stalno traži i doslovno trči za tobom. Pitaš se zašto? Odgovor je jasan? Voli te. Jako te voli. Sviđaš mu se. Jako mu se sviđaš.
Gospodine želim ti dopustiti da uđeš u moj život još više i jače. Ti budi kralj i gospodar moga srca,misli i želja. Znam da tvoje kraljevstvo dolazi polako i da za sve velike stvari treba vremena. Ponekad je i bolno Gospodine. Kralju moj i Bože moj, tebi koji stojiš pred vratima moga srca, kličem - dođi Gospodine Isuse.
