Današnje evanđelje donosi nam na prvi pogled jednu pretjeranu Isusovu reakciju. Čitamo kako je On u Hramu pronašao prodavače volova, ovaca i golubova i da ih je bičem sve istjerao.
Čak je mjenjačima rasuo novac i stolove isprevrtao, a prodavačima golubova uputio oštre riječi (usp. Iv 2, 14-16). Njegova reakcija je odviše žestoka i pretjerana. No, je li to baš tako i može li se opravdati takva Isusova reakcija i njegov bijes?
Razumno je zaključiti da su trgovci trebali imati dopuštenje od židovskih vlasti da u Hramu trguju, a ove vlasti su tim dopuštenjem sebi otvorile vrata za bogatu dobit. Dajemo vam prostor, ali ne besplatno. Nama će te od svoje zarade dati određeni dio. I jednima i drugima dobro. Ovim činom su zapravo zloupotrebljavali sami smisao Hrama, jer Dom se Božji treba zvati Domom molitve za sve narode (usp. Jr 7, 11). Hram je sveto mjesto susreta s Gospodinom, mjesto predanja Gospodinu u molitvi, a židovske vlasti zajedno s trgovcima učinili su od Doma molitve i kuće Oca Isusova pećinu razbojničku (usp. Mk 11, 17) i kuću trgovačku (usp. Iv 2, 16). Kada tako promatramo ovaj prizor iz evanđelja, potpuno nam se otvara prostor za opravdanje Isusova čina i reakcije.
Gospodin je sâm dobro znao što je u ljudskom srcu (usp. Iv 2, 24), poznavao je namjere i nutarnje pokrete srca svih ljudi koje je susretao. Dakle, pronicao je potpuno sve namjere i misli koje su ovi trgovci i židovske vlasti imale u svojim srcima. Vidio je i jasno spoznao kako su oni zamijenili odredbe i zakone Božje svojim odredbama i zakonima. Od Doma molitve učinili su dom trgovine. Tako su odbacili ono dobro što je Gospodin dao i svojim su djelima govorili da oni zapravo znaju što je uistinu dobro. Oni su tako postali oni koji određuju što je dobro, a što zlo (usp. Post 3, 5). Dobro je, Gospodine moj dragi, ono što ja mislim da je dobro, sve ono što mi je korisno i što donosi ugodu i zadovoljstvo, dobro je ono što je očima primamljivo, a za mudrost poželjno (usp. Post 3, 6).
Međutim, objektivno to nije istina i to jednostavno ne može biti tako. Jer, samo je jedan Zakonodavac, Gospodin, samo on određuje što je dobro, a što zlo. On jedini ima vlast tako činiti. Čovjek je dužan po slobodnoj volji biti poslušan Gospodinu. Već su kao što znamo, prvi ljudi bili buntovni, neposlušni i prezreli su Božju zapovijed, koja je bila izraz Božje ljubavi i imala je svrhu zaštititi ljude od onoga što se protivi njihovoj naravi. Slična se stvar ponavlja u ovom evanđeoskom odlomku u kojem čitamo kako se Isus obračunao s buntovnicima. Znakovito je primijetiti da je napisano kako je Isus istjerao sve trgovce iz Hrama. Isti glagol upotrijebljen je u Knjizi Postanka gdje piše da je Jahve, Bog istjerao čovjeka iz Edena nakon što je sagriješio. Eden predstavlja čovjekovo zajedništvo s Bogom i beskrajnu sreću koja proizlazi iz tog sjedinjenja, a Hram predstavlja i jest sveto mjesto susreta s Gospodinom. Nijedno od ova dva “mjesta“ ne podnose prisutnost grijeha. Jer, svjetlost i tama nemaju ništa zajedničkoga i ne mogu ići zajedno. Drugim riječima, Kraljevstvo Božje nema nikakva zajedništva sa kraljevstvom Zloga. Sve to je dodatan dokaz da je Isusova reakcija itekako pravedna. Jer, potrebno je ukloniti sve ono što priječi zajedničku spoznaju i štovanje Boga.
Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti? Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići (Iv 2, 18-19). Isus odgovora samouvjereno, provokativno i proročki. Njegov znak su muka, križ, smrt i uskrsnuće. Židovi i njegovi učenici nisu razumjeli njegove riječi, niti su povjerovali u njih, ali kasnije će se ove riječi potvrditi Isusovim uskrsnućem. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći, te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče (Iv 2, 22). Pravi razarači hrama su bili trgovci i židovske vlasti. Oni su svojim grješnim životom unosili nečistoću i oskvrnjivali su svetost Hrama. Također, židovske vlasti su svojim upornim ustrajanjem u svojoj grješnoj volji razorili i ubili hram Isusova tijela.
Oni koji se protive Gospodinu, koji su buntovni i slušaju jedino glas svoga vlastitoga ohologa i nadutoga “ja“ su prave ubojice i razaratelji. I to ne samo Hrama, već i drugih ljudi, a na koncu možemo slobodno reći da su postali ubojice samih sebe, samoubojice. Tako nam današnje evanđelje donosi veliki poticaj da odlučimo reći još jače Gospodinu naš “da“. Potiče nas da se odreknemo i pokajemo za sve svoje grijehe, da priznamo Gospodinu svoj grijeh, kako bi nam On mogao oprostiti.
Gospodine, ti nas najbolje poznaješ. Ti znaš svaki pokret naših srdaca. Ti znaš i našu bijedu i naše grijehe. Poznato ti je koliko smo sebični i koliko u nama još živi stari čovjek, stari Adam. Molimo te, po Marijinom zagovoru, da nam dadneš milost da upoznamo svoje grijehe, uvrjede i boli koje smo nanijeli tvojoj Svetosti. Daj nam bol duše zbog svih boli koje smo tebi, našem Spasitelju, nanijeli. Daj nam pokajanje, najjači lijek za naše duše. Amen.