U malenom djetetu Isusu Šimun prepoznaje Onoga koga mu Duh bijaše objavio. Shvaća kako je konačno došla ona utjeha koju je toliko žarko iščekivao.
Lk 2,22-40
Kad se po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem sviju naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«
Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Otprilike 500 godina prije Krista, prorok Malahija, Duhom Svetim nadahnut navješćuje kako će Gospod doći u Hram. O tome govori današnje prvo čitanje i upravo to Crkva danas slavi, no malo tko je mogao očekivati kako će Gospodin doći u Hram u naručju siromašnog tesara Josipa i djevice Marije.
U današnjem evanđelju stoji napisano: Svako muško prvorođenče neka bude posvećeno Gospodinu! Marija, službenica Gospodnja, vjerno izvršava Božji zakon. Vidimo kako je skromno živjela Sveta Obitelj, zbog žrtve koju su prinijeli. Prikazivanje novorođenčeta Bogu uvijek me je podsjećalo na krštenje. Naime, kao što su Josip i Marija posvetili Bogu svoje dijete te na taj način zahvalili za darovano čedo, isto čine i naši roditelji prilikom krštenja. Posvetiti dijete Bogu iskaz je neizmjerne ljubavi, jer uistinu najveće i najljepše što nekome možemo poželjeti jest da bude Božje dijete. Da to dijete cijeli život ima utočište u Gospodinu. Na dan Isusova prikazanja u Hramu se našao jedan pobožni starac. Zvao se Šimun, a evanđelje izvještava kako je očekivao utjehu Izraelovu. Svi mi dolaskom u Hram očekujemo i tražimo utjehu. Šimunu bijaše obećano da neće iskusiti smrti prije nego vidi Krista Gospodnjega. Duh Gospodnji pozvao je Šimuna toga dana u Hram, a on, primijetivši malu obitelj, uze njihovo dijete i poče davati hvalu Bogu.
Ovdje slijedi poznati hvalospjev, koji majka Crkva svakodnevno moli u povečerju. U malenom djetetu Isusu Šimun prepoznaje Onoga koga mu Duh bijaše objavio. Shvaća kako je konačno došla ona utjeha koju je toliko žarko iščekivao. Šimun je vidio Spasenje, što u konačnici i sâmo Isusovo ime znači. Starac, kojemu se bliži kraj ovozemaljskog života, kao da kliče Gospodinu: Sada mogu umrijeti jer sam vidio ono što proroci i pisma naviještahu, ono što mi Duh bijaše objavio.
Zapitajmo se imamo li i mi u našem životu takve trenutke u kojima nas Gospodin toliko obasja svojim svjetlom da smo spremni umrijeti. Možda nemamo. No imamo ih priliku imati. Svaki dan. U svetoj Euharistiji, primajući Gospodina i sjedinjujući se s Njim. Prepoznajmo Onoga koji se skriva u kruhu! Iskoristimo ovu priliku! Jer kome je mnogo dano od njega se mnogo i očekuje, a zaista je velik dar imati priliku sudjelovati na svetoj misi.
Svijeće, koje puk Božji danas donosi na svetu misu, također nalazimo u Šimunovom hvalospjevu: svjetlo, da rasvijetli pogane, i slavu naroda svojega Izraela. Svjetlo s te svijeće odagnat će u nama ono pogansko, ono grešno. Svjetlo Kristovo ponesimo sa svete mise u svoje domove, da svijetli svima kojima je potrebno. A nema onoga kojemu nije potrebno Kristovo svjetlo!
I dok su se Isusovi roditelji divili onome što Šimun reče o Isusu, Šimun potaknut Duhom blagoslivlja roditelje Isusove, ali i govori o boli koja ima prostrijeliti srce Marijino. No Marija je spremna i voljna proći kroz svaku bol za svoga Gospodina. Čujemo na kraju izvještaja kako je tu bila i proročica Ana, koja također svima koji očekuju otkupljenje Jeruzalema govori o djetetu Isusu.
Prepoznajmo danas u evanđelju ispunjenje pisma proroka Malahije! Prepoznajmo Isusa u svakoj svetoj Euharistiji! Prepoznajmo Njegovo svjetlo u svijeći. Ne smijemo dopustiti da nam slušanje i primanje Riječi i Tijela Gospodinova postanu nešto što se samo “odradi.” Neka nam primjer u tome bude starac Šimun koji uvijek iščekuje, a na kraju će nas, kao što je ispunilo i njega, ispuniti svjetlo Gospodnje i utjeha.
