Život se sastoji od malih djela koje imaju veliko značenje. Ima jedna lijepa rečenica što to potvrđuje - činimo mala djela s velikom ljubavlju.
U nedjeljnom odlomku evanđelja Luka nam donosi Isusovo nuđenje radosne vijesti po gradovima i selima. Isus propovijedajući uvijek slikovito objašnjava narodu kako koračati kroz život zemaljski, da bi se spasili. Govor je o uskim vratima koje vode prema kraljevstvu Božjem. Ljudi imaju svoju sliku o tome što su to uska vrata, a ovdje bi se osvrnuo na svakodnevnicu.
Ako se prolaz kroz uska vrata odnosi na svakodnevni život, onda bi to uključilo izvršavanje sitnih djela u ustrajnosti i ljubavi. Recimo, zubi se dobro operu za tri minute, ali naravno može ih se i brzinski oprati za 30 sekundi ili ih nikako prati. Krevet je možda najzgodnije odmah nakon ustajanja pospremiti, a može i cijeli dan ostati onako 'umjetnički zbačen' kako smo ga ostavili nakon ustajanja. Nakon jela se sudi odmah mogu oprati ili se može kula graditi u sudoperu… Možda je najteže vršiti svoje male dužnosti koje imamo. Kao student se mogu potruditi i redovito, svakodnevno po malo učiti ili ostaviti sve za zadnji tjedan. Kad treba nekome pomoći, imam priliku se izvući ili primiti tu mogućnost da uložim sebe za bližnjega. Na nečije pitanje mogu tu osobu dalje proslijediti ili sam pokušati pomoći koliko je moguće.
Kad se tako gleda svakodnevnica, onda se život sastoji od malih djela koje imaju veliko značenje. Ima jedna lijepa rečenica što to potvrđuje - činimo mala djela s velikom ljubavlju. Trud i briga u svakodnevnici nas čini ravnotežnima, jer je velika stvar ako ponavljamo ista djela bez obzira da li se osjećamo taj dan dobro ili možda lošije, ili smo taj dan možda posebno umorni i nestrpljivi… Može se reći da je to suhoparno, ali možda se upravo tu nalazi svetost života. Činjenica je da su ljudi gladni čudesa i često su zanimljivija izvanredna iskustva nego 'ono normalno'. Ali lijep je iskaz ljubavi pokazati Bogu vjernost u običnome; strpljivost u onome što upravo činimo. U evanđelju čitamo kako Gospodar uzvraća slugama koji su se brinuli o onome što im je Gospodar povjerio: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!' (Mt 25, 21)
Vjerojatno je svatko od vas svjestan svega ovoga, i sigurno ste više nego jednom ovaj odlomak evanđelja pročitali. Moram priznati da je i kod mene tako, a unatoč tome, svakodnevno ustajem izjutra i vidim u ogledalu osobu koja sve to ne uspijeva izvršavati. To je činjenica, ali nije razlog da prestanem pokušavati. Svakodnevno dizanje nakon pada, ustrajnost u hodu za Isusom, trud u izvršavanju svojih dužnosti, te radost i ljubav u suhoparnoj svakodnevnici života. Zvuči lako, ali znamo da to zahtijeva trud cijeloga čovjeka i slijepu vjeru. Ali kao djeca, mi hodimo i pouzdajemo se u svoga Boga, jer On će već dati u pravo vrijeme, ta zna Otac što je najbolje za svoje dijete i kad je pravi trenutak za to. Najljepša utjeha i mir u svakodnevnome hodu je svijest da makar bili slabi i grešni, Isus je uzeo naš teret na sebe, a i danas ga nosi zajedno s nama.
Ako se prolaz kroz uska vrata odnosi na svakodnevni život, onda bi to uključilo izvršavanje sitnih djela u ustrajnosti i ljubavi. Recimo, zubi se dobro operu za tri minute, ali naravno može ih se i brzinski oprati za 30 sekundi ili ih nikako prati. Krevet je možda najzgodnije odmah nakon ustajanja pospremiti, a može i cijeli dan ostati onako 'umjetnički zbačen' kako smo ga ostavili nakon ustajanja. Nakon jela se sudi odmah mogu oprati ili se može kula graditi u sudoperu… Možda je najteže vršiti svoje male dužnosti koje imamo. Kao student se mogu potruditi i redovito, svakodnevno po malo učiti ili ostaviti sve za zadnji tjedan. Kad treba nekome pomoći, imam priliku se izvući ili primiti tu mogućnost da uložim sebe za bližnjega. Na nečije pitanje mogu tu osobu dalje proslijediti ili sam pokušati pomoći koliko je moguće.
Kad se tako gleda svakodnevnica, onda se život sastoji od malih djela koje imaju veliko značenje. Ima jedna lijepa rečenica što to potvrđuje - činimo mala djela s velikom ljubavlju. Trud i briga u svakodnevnici nas čini ravnotežnima, jer je velika stvar ako ponavljamo ista djela bez obzira da li se osjećamo taj dan dobro ili možda lošije, ili smo taj dan možda posebno umorni i nestrpljivi… Može se reći da je to suhoparno, ali možda se upravo tu nalazi svetost života. Činjenica je da su ljudi gladni čudesa i često su zanimljivija izvanredna iskustva nego 'ono normalno'. Ali lijep je iskaz ljubavi pokazati Bogu vjernost u običnome; strpljivost u onome što upravo činimo. U evanđelju čitamo kako Gospodar uzvraća slugama koji su se brinuli o onome što im je Gospodar povjerio: 'Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!' (Mt 25, 21)
Vjerojatno je svatko od vas svjestan svega ovoga, i sigurno ste više nego jednom ovaj odlomak evanđelja pročitali. Moram priznati da je i kod mene tako, a unatoč tome, svakodnevno ustajem izjutra i vidim u ogledalu osobu koja sve to ne uspijeva izvršavati. To je činjenica, ali nije razlog da prestanem pokušavati. Svakodnevno dizanje nakon pada, ustrajnost u hodu za Isusom, trud u izvršavanju svojih dužnosti, te radost i ljubav u suhoparnoj svakodnevnici života. Zvuči lako, ali znamo da to zahtijeva trud cijeloga čovjeka i slijepu vjeru. Ali kao djeca, mi hodimo i pouzdajemo se u svoga Boga, jer On će već dati u pravo vrijeme, ta zna Otac što je najbolje za svoje dijete i kad je pravi trenutak za to. Najljepša utjeha i mir u svakodnevnome hodu je svijest da makar bili slabi i grešni, Isus je uzeo naš teret na sebe, a i danas ga nosi zajedno s nama.
