Kada Bog govori, svaki ljudski govor zašuti! Stoga bi bilo mudro suzdržati se od veleumnih tumačenja misnih čitanja današnje svetkovine i osluškivati Dijete iz jaslica.
On svojim pojavkom, iako nemoćno dijete, govori više nego svi velikani svijeta. Stoga nam božićna liturgije donosi šaroliku lepezu događaja vezanih uz Kristovo rođenje. Bog poput munje 'upada' u ljudsku sredinu i čitavo se nebo sjaji, moraš gledati gore.... Evanđelje mise bdijenja govori o iščekivanju Mesije kroz stoljeća, i 'evo, Djevica će začeti i roditi Sina...' (Mt 1, 23) kojeg su vjekovi, napokon, dočekali. Evanđelje mise polnoćke, kao i ono zornice, opisuje ljude koji su ga dočekali.
To su oni jednostavni pastiri, a radosnu vijest javljaju im anđeli. Evo ponovno potvrde Gospodinova dolaska radi nas malenih. On je Kralj, ali svjetske slave i glamoura ne traži. On nije svjetski vladar, već Vladar svijeta. Sav svijet jest njegov i on ga nagrđena želi spasiti, ne voditi u još veću tamu i besmisao. Konačno, danja misa Božića govori o Kristu kao o Riječi 'po kojoj je SVE postalo' (Iv 1, 3). Ta Riječ nije prazni govor čestitanja i okićenih ulica i borova, a praznih srdaca i života! Ta Riječ ne da mira i na slavi se samo 25. prosinca! Ta Riječ tjera na djelovanje, na ljubav! Po toj Riječi 'dolazi milost i istina' (Iv 1, 17)! Pogledajmo pastire kako susreću, a ne slave Riječ. Ona nas dolazi spasiti. Konačno, riječ nužno znači komunikaciju koja se događa u susretu, na slavlju. Pogotovo, ako imamo na umu današnje poremećeno značenje riječi slaviti. Za kršćanina bi Božić trebao biti 365 dana u godini, bez prestanka. Čini se idealizirano ovako tvrditi?! Vjerujem da ćete nakon kraćeg promišljanja shvatiti što se želi reći. Bog danas govori i Riječ dolazi među ljude da ih nauči kako treba ljubiti i u ljubav ovaj svijet zaviti. Nije lako malen ležati na slamici koja bode, ali, ako je s uvjerenjem i radi višega cilja, ima itekako smisla biti takav znak u svijetu. Dok sav svijet ''slavi'' Božić darivanjem i skupocjenostima, hajdemo mi zasvijetliti u ovome svijetu i susresti Božića u svojim obiteljima i zajedno okupljeni oko njega u crkvi. Čuh neki dan kako će određeno društvo 25. prosinca imati božićni party! Ne moram ni reći koliko je to besmisleno i čak smiješno, ili...? Jer sav se njegov život, od navještenja, rođenja..., pa konačno i uskrsnuća, odvijao bez pompe, u tišini, a mi bismo partijali. Tu progovara naša grijehom kontaminirana narav koja ne vidi ljepotu smirenosti i tišine, već samo putenost buke i galame.
'Po njoj postade sve i bez nje ne postade ništa.' (usp. Iv 1, 3). Riječ; samo razmišljajući nad riječju, pisanom velikim slovom, kao o svome Bogu, moguće nam je dohvatiti bitno slavlja Božića. U suprotnome ćemo biti partijaneri koji se već sutra neće sjećati što su uopće 'slavili', a kamo li da ćemo ubrati plodove milosnog dolaska koji smo čekali. Krist je već došao i prošao zemljom i opet će doći, štoviše, dolazi iz dana u dan u srce svakoga, kroz ljubav koju imamo i dajemo za brata čovjeka.
I, na kraju, čestitka: neka vam je 365 dana u godini Božić!
To su oni jednostavni pastiri, a radosnu vijest javljaju im anđeli. Evo ponovno potvrde Gospodinova dolaska radi nas malenih. On je Kralj, ali svjetske slave i glamoura ne traži. On nije svjetski vladar, već Vladar svijeta. Sav svijet jest njegov i on ga nagrđena želi spasiti, ne voditi u još veću tamu i besmisao. Konačno, danja misa Božića govori o Kristu kao o Riječi 'po kojoj je SVE postalo' (Iv 1, 3). Ta Riječ nije prazni govor čestitanja i okićenih ulica i borova, a praznih srdaca i života! Ta Riječ ne da mira i na slavi se samo 25. prosinca! Ta Riječ tjera na djelovanje, na ljubav! Po toj Riječi 'dolazi milost i istina' (Iv 1, 17)! Pogledajmo pastire kako susreću, a ne slave Riječ. Ona nas dolazi spasiti. Konačno, riječ nužno znači komunikaciju koja se događa u susretu, na slavlju. Pogotovo, ako imamo na umu današnje poremećeno značenje riječi slaviti. Za kršćanina bi Božić trebao biti 365 dana u godini, bez prestanka. Čini se idealizirano ovako tvrditi?! Vjerujem da ćete nakon kraćeg promišljanja shvatiti što se želi reći. Bog danas govori i Riječ dolazi među ljude da ih nauči kako treba ljubiti i u ljubav ovaj svijet zaviti. Nije lako malen ležati na slamici koja bode, ali, ako je s uvjerenjem i radi višega cilja, ima itekako smisla biti takav znak u svijetu. Dok sav svijet ''slavi'' Božić darivanjem i skupocjenostima, hajdemo mi zasvijetliti u ovome svijetu i susresti Božića u svojim obiteljima i zajedno okupljeni oko njega u crkvi. Čuh neki dan kako će određeno društvo 25. prosinca imati božićni party! Ne moram ni reći koliko je to besmisleno i čak smiješno, ili...? Jer sav se njegov život, od navještenja, rođenja..., pa konačno i uskrsnuća, odvijao bez pompe, u tišini, a mi bismo partijali. Tu progovara naša grijehom kontaminirana narav koja ne vidi ljepotu smirenosti i tišine, već samo putenost buke i galame.
'Po njoj postade sve i bez nje ne postade ništa.' (usp. Iv 1, 3). Riječ; samo razmišljajući nad riječju, pisanom velikim slovom, kao o svome Bogu, moguće nam je dohvatiti bitno slavlja Božića. U suprotnome ćemo biti partijaneri koji se već sutra neće sjećati što su uopće 'slavili', a kamo li da ćemo ubrati plodove milosnog dolaska koji smo čekali. Krist je već došao i prošao zemljom i opet će doći, štoviše, dolazi iz dana u dan u srce svakoga, kroz ljubav koju imamo i dajemo za brata čovjeka.
I, na kraju, čestitka: neka vam je 365 dana u godini Božić!
