Prenosimo propovijed o. Provincija dr. fra Miljenka Šteke s mise pod kojom su redovnički-franjevački habit obukli devetorica naše mlade braće.
„U njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo
sveti i bez mane pred njim“ (Ef 1, 4)
Draga mlada braćo kandidati za novicijat, nazočna
braćo i sestre !
Sve vas srdačno pozdravljam s posebnom radošću, jer
danas ovih 9 mladića pred nama odlučno pristupa ovom svetom mjestu kako bi
zaodjenuli odjeću Siromaška iz Asiza, i svoj život združili sa životom naše
Provincije sazdane na ovom krševitom hercegovačkom tlu i – tako ga stavili na
raspolaganje Kristu i cijeloj Crkvi. S nama se raduje cijela Crkva, jer svako
dobro koje se događa u bilo kojoj pokrajinskoj Crkvi, događa se na radost i
izgradnju cijele Crkve. Sigurno se raduje i naš sv. utemeljitelj Franjo Asiški,
u kojem je Gospodin prije osam stoljeća zapalio karizmu, koju ovi mladići žele
preuzeti, živjeti i predati daljnjim naraštajima. Na nama svima je da im u tome
zdušno pomognemo pa stoga sve pozivam prije svega na molitvu za njih, ali i da
ih svojim primjerom podupremo na franjevačkom putu.
Dragi kandidati, vi danas započinjete nešto sasvim novo u svom životu:
otiskujete se od dosadašnje obale života na probnu plovidbu po pučini oceana
franjevačke karizme. Ne znate što vas čeka u plovodbi. Za vrijeme postulature
poučeni ste toliko da možete samo nazrijeti horizonte plovidbe, koju sada
započinjete novicijatom. Vi niste kormilari broda, ali ne morate se bojati da
ćete se nasukati. Na franjevačku pučinu povest će vas tradicija građena
stoljećima iskustva milosti…
Ovaj večerašnji događaj u sjećanje nam doziva onog mudrog
trgovca iz Isusovog Evanđelja koji se namjerio na dragocjen biser (Mt 13, 45)
za koji zna da je toliko vrijedan da se isplati dati za njega sav dosadašnji
posjed, izvratiti džepove i sve založiti, čak skinuti i odjeću pa i nje se
radosno riješiti za postizanje tog dobitka. I nemojte očekivati da će svi
razumjenti vaš čin. Ljudi prožeti svjetovnim duhom neće i ne mogu razumjeti vaš
korak, ali time se ne umanjuje nego još više ističe veličina vašega koraka, jer
bi – prema Gospodinovoj riječi (usp. Iv 15,18-20) – bilo loše kad bi vas taj
svjetovni svijet hvalio i odobravao vaš postupak. Toliko je onih koji imaju
odveć kratkodometan pogled i ne mogu skrivena duhovna blaga ni nazrijeti a
kamoli otkriti. Oni su usmjereni samo na stvari sadašnjega trenutka, ne
zapažajući ništa od budućnosti i od dragocjenih vrednota koje pokraj njih
prolaze nezapaženo. Takvi su osobito potrebni naših molitava.
Novicijat se naziva vremenom kušnje. Kandidat upoznaje
izbliza redovnički život konkretne redovničke zajednice i pomno ispituje je li
to život na koji ga Gospodin zove. Redovnička zajednica vodi i promatra
kandidata, traži kod kandidata znakove za autentičnost redovničkog poziva i to
ne bilo kojeg nego redovničkog poziva na život po pravilu te redovničke
zajednice. U tom uzajamnom promatranju iskristalizirat će se odgovor koji svaka
strana treba dati po savjesti. Vjerujem duboko da Gospodin uvijek nekako stvori
uvjete i pripremi okolnosti da čovjek otkrije – to je to – i prihvati izazov i
ostvaruje ga uz suradnju s milošću.
Važno je imati na umu da početku svakog duhovnog
zvanja prethodi Božji zov. Od Boga dolazi inicijativa za duhovno zvanje. On je
taj koji poziva i „popunjava“ redovničke zajednice prema planu svojih božanskih
„natječaja“. „Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i odredio vas da
idete i rodite rod i da vaš rod ostane, i da vam dadne Otac što god zamolite u
moje ime“, kaže Gospodin u Ivanovom Evanđelju (Iv 15,16). On ne samo zove nego
i kaže zašto zove: da rod donesete i da vaš rod ostane kao nešto trajno.
Neplodna smokva ili loza ne vrijedi ništa, jer ne donosi roda. Razborit vrtlar
ili vinogradar ne drži na svojoj zemlji takva stabla. Isto tako ni duhovno
zvanje koje ne bi donosilo duhovne plodove ne bi vrijedilo ništa. I današnje
čitanje iz Poslanice sv. Pavla Efežanima jasno kaže na što nas Bog sve poziva:
„U njemu (tj. u Kristu) sebi nas izabra prije postanka svijeta da budemo sveti
i bez mane pred njim“ (Ef 1, 4)
Evo, draga mlada braćo, poziva na koji ste sigurno pozvani: da budete sveti, da donosite plodove svetosti. Poziv na svetost univerzalni je Božji poziv za sve vjernike. „Svi su vjernici pozvani i dužni težiti za svetošću i savršenošću u vlastitom staležu“ (LG 42). Postići taj cilj – naravno, Božjim sredstvima a ne svojim sebičnim – najviši i nauzvišeniji je ljudski domet. Ne postići ga – najstrašniji je promašaj koji se može čovjeku dogoditi, s tim da je riječ „promašaj“ odveć blaga za sadržaj koji se krije iza te riječi.
Devetorica mladih fratara obuklo habit u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji
Kada Bog nekoga poziva na svetost, onda mu obično daje
znak u kojem zvanju od njega očekuje da postigne svetost. Kad ste već u srcu
osjetili taj poziv, pozivam vas, draga mlada braćo, da hrabro zakoračite u
novicijat s jasnom istinom u srcu i na usnama da ste pozvani na svetost, da ste
pozvani donositi obilne duhovne plodove. Nadam se da ćete iz novicijata izaći s
jasnom istinom u srcu i na usnama da ste pozvani biti sveti fratri, da ste
pozvani donositi obilne duhovne plodove upravo u Franjevačkome redu i
Hercegovčakoj franjevačkoj Provinciji. U tom osluškivanju Božjeg zova i
traženju Božje volje nećete biti sami. Cijela će Provincija stajati iza vas,
moliti s vama i moliti za vas. S vama će biti i moliti za vas sav Božji puk
kojemu naša Provincija služi.
A vi, molite i molite. Tražite Božju blizinu i
posvješćujte je sebi često, naročito u trenutcima slabosti. Slavite najprije
Gospodina, klanjajte mu se u Presvetome Sakramentu. On će vam dati sebe, a u
njemu ćete imati sve. Molite rado krunicu i častite Blaženu Djevicu Mariju. Tad
će vam vaše zvanje zablistati jasno kao sunce u jutarnjoj rosi.
I na kraju jedan savjet koji je neodvojiv od franjevačkoga načina života: Budite uvijek radosni! Radost i Evanđelje idu skupa. To su zapravo istoznačnice, jer je Evanđelje grčka riječ koja znači Radosna vijest. Papa Franjo podario nam je na kraju Godine vjere (2013) 24. studenoga 2013. prekrasno apostolsko pismo pod naslovom RADOST EVANĐELJA (Evangelii gaudium) koje započinje ovim riječima: „Radost Evanđelja ispunja srce i sav život onih koji susretnu Krista. Oni koji dopuštaju da ih On vodi, oslobođeni su od grijeha, tuge, unutarnje praznine i osamljenosti. S Isusom dolazi radost stalno i uvijek iznova“ (EG 1). Mogli bismo gotovo reći da je naša radost mjerilo koliko smo kršćani, koliko smo evanđeoski ljudi, koliko smo franjevci. Stoga radujte se uvijek, radujte se i zbog današnjeg dana. Amen.
