Glazba kod čovjeka može izazvati osjećaj ljubavi, radosti i mira, ali isto tako agresije i druge grešne osjećaje. Glazba utječe na stanje svijesti i na razum. Najljepši trenutci ljudskog života obilježeni su glazbom i ona na njih podsjeća. Duhovna glazba je također jako bitna za život.
Marija, Vi se 'bavite' glazbom. Od kada ta ljubav traje i kakvu je ona ulogu imala u Vašem odrastanju?
Marija: Glazba je uvijek u mom životu – otkad znam za sebe. Moj otac se bavio glazbom u svojoj mladosti i jako mu je značila, to je prenio na Ivanu i mene. Od malena nas je učio pjevati nekakve pjesmice, svirao je gitaru i tu je ljubav prema glazbi prenio i na nas dvije, tako da otkad znam za sebe glazba mi je bila na prvom mjestu i od malena sam htjela postati ovo što sam danas. Ta se moja velika ljubav i ostvarila. Od malena sam pjevala u mnogo zborova, bila sam dosta aktivna, sudjelovala sam gdje god sam mogla, svirala sam gitaru, bila u orkestru, folkloru, svugdje. Ni jedna priredba nije mogla proći bez mene, a da nisam imala bar šest aktivnosti. Počela sam pjevati u zboru Zvjezdice i tu upoznala klasiku, folklorno pjevanje, crnačku duhovnu glazbu i duhovnu glazbu općenito. Tu sam u biti naučila i shvatila kakav utjecaj glazba ima na ljude i koji je njezin domet, a također sam vidjela koliko ona može utjecati na nečije raspoloženje. Imala sam priliku prisustvovati stvarno prekrasnim koncertima sa Zagrebačkim solistima, s našim najpoznatijim divama Ružom Pospiš Baldani, Dunjom Vejzović i drugima – to su ozbiljne stvari koje su me dotakle. A ima i onih dječjih emisija u kojima sam sudjelovala, gdje smo pjevali neku pop-dječju glazbu, zatim koncerti u Vatroslavu Lisinskom kao i razni albumi koje smo snimali. Eto, to je moj život i znam da će glazba uvijek biti dio mene.
Spomenuli ste kako ste već kao dijete vidjeli kakav utjecaj ima glazba na čovjeka. Netko je jednom rekao: 'Kaži mi što čitaš, reći ću ti kakav si čovjek.' Možemo li ići korak dalje i reći: Kaži mi kakvu glazbu slušaš, reći ću ti kakav si čovjek? Ima li glazba snagu oblikovati čovjekovu osobnost?
Marija: Pa, mislim da ima veliki utjecaj. Već od malena, kad postaneš svjestan, kad naučiš hodati, ono što slušaš u kući, što ti roditelji puštaju, mislim da ima veliki utjecaj na oblikovanje tvoje osobnosti. Mnogima se neće svidjeti ovo što ću sada reći, ali mislim da je danas u Hrvatskoj velika opasnost "narodna" glazba. Moj je tata pobacao takve kazete, koje sam kao dijete slušala i bila njima zaražena, i rekao: 'Moja djeca to neće slušati, ako se žele u životu ozbiljno baviti glazbom.' Glazba kod čovjeka može izazvati osjećaj ljubavi, osjećaj radosti i mira, ali isto tako može izazvati osjećaj agresije i druge grešne osjećaje. Glazba utječe na stanje svijesti i na razum. Najljepsi trenutci ljudskog života obilježeni su glazbom i ona na njih podsjeća. Duhovna glazba je također jako bitna za život, za oblikovanje osobnosti i za duhovnu nadgradnju, a poseban je njezin utjecaj na molitvu. Na koncu, kaže se: tko pjeva, dvostruko moli. Ima mnogo lijepih duhovnih pjesama koje sam čula i koje sam imala prilike, što mi je bilo čast, otpjevati. Dakle, bez obzira što se bavim glazbom profesionalno i što od toga živim, s velikim poštovanjem sam pristupila duhovnoj glazbi. Ovisno kako se na to gleda, ja sam shvatila da je, u biti, svatko od nas Božji instrument ili produžena ruka preko koje Bog djeluje. Tako smatram da Bog preko mog glasa djeluje na druge ljude, na druge duše, na njihove živote, na njihovo ozdravljenje. Ali to nikako ne pripisujem samoj sebi, nego isključivo Bogu.
Crkva pjeva u raznim prigodama, a posebno na nedjeljnim euharistijskim slavljima. Različite pjesme pjevaju razni zborovi, dosta se pjeva i suvremena duhovna glazba… Možete li komentirati?
Marija: Ljudi se u svakom slučaju trude; tu su se okupili da bi slavili Boga. Neki bolje zvuče, a neki lošije. Znamo da ti ljudi izdvoje neko vrijeme da bi se tomu posvetili i da bi to uvježbali pa ne mogu nikoga posebno komentirati iako sam susrela odlične, dobre i loše zborove na raznim misama. Sve je u pristupu prema zboru i pjesmama koje se izvode na euharistijskom slavlju. Pjesma ima veliku ulogu i ako je to dobro izvedeno, crkve su uvijek pune i njihova slavlja su stvarno slavlja. Kada to nije tako, mise su možda manje poticajne
Jedna priča veli kako je Gospodin Bog, kad je stvorio čovjeka, vidio kako mu je život težak i mučan te mu je odlučio darovati glazbu. Što mislite o tome, tj. kako biste prispodobili glazbu?
Marija: Da se glazba 'ugasi' na jedan dan, da ljudi nemaju mogućnost jedan dan čuti glazbu, mislim da bi cijela zemlja doživjela velik šok. Tu mislim na bilo što, od instrumentala do cvrkuta ptica. To je stvarno velik dar. Znam da neki ljudi olako doživljavaju glazbu jer su se naviknuli da je neprestano prisutna, da im je upaljen radio, da im svira CD ili da je iz susjedne sobe ili kafića slušaju, a da nisu pri tom svjesni da je glazba životno bogatstvo. Da se dogodi trenutak da Bog 'ugasi' glazbu na neko vrijeme, osjetili bi veliku prazninu i izgubljenost. Glazba je veliko bogatstvo, prekrasna i predivna umjetnost koja se prenosi s generacije na generaciju i koja može ostati naslijeđe. Isto tako mislim o svim vrstama umjetnosti. To sam si posebno posvijestila u prvom posjetu Rimu, kad sam bila u vatikanskim muzejima i bazilici sv. Petra gdje sam vidjela koliki značaj ima umjetnost u vjeri. To je nešto što će zauvijek ostati.
Dugo vremena ste proveli na estradi. Kakav je to svijet, kako funkcionira? Ima li tu mjesta za Boga?
Marija: Da, provela sam i dalje provodim puno vremena na estradi. Ne može se estrada odvojiti – ja bar na to gledam tako – od 'normalnog' života. Svi smo mi sudionici ovoga tu na zemlji, samo što ljudi kad vide da je netko na televiziji, u novinama i medijima, onda to vole onako sa distance gledati, kroz nekakvo povećalo. Estrada sama po sebi nije ništa posebno, ništa nedokučivo niti nešto tako strašno. Možda je čak malo gore prikazana nego što je u stvarnosti. Život na estradi je jako težak zato što živimo život pod povećalom. To samo po sebi ima veliku odgovornost, ovisno o čovjeku – kako pristupa tome. Naravno da tu ima mjesta za Boga, jer za njega svugdje ima mjesta. Između ostalog, mislim da je On to i stvorio, ali smo to prilagodili sebi i izopačili; ali mislim da mnoge moje kolege, koji se bave istim poslom, obavljaju to na lijep način. Tu su prvenstveno zbog glazbe, što se na njima može i vidjeti i svjesni su te velike odgovornosti. Primjer su drugima kroz mnoge humanitarne akcije gdje se nesebično daju i to kao da im je postala i misija, ali ima i onih koji nisu (ima nas svakakvih svugdje), na što ne možemo utjecati
Vi ste vjernik. Što Vam u životu znači vjera? Ili, još konkretnije: Bog u Vašem životu?
Marija: Da, vjernik sam. Svoje (pre)obraćenje sam doživjela otprilike prije dvije godine u trenutku u kojem sam se stvarno susrela s Bogom. On mi je u životu sve, na prvom mjestu, prije obitelji, prije ikoga. On me pokreće, budi me u jutro... On je u svakoj pori moga života. Još mnoge stvari ne razumijem i znam da ih neću ni moći razumjeti, ali znam da je On sa mnom, u svijetu gdje nije lako. Teško je pričati o tome jer ne postoje riječi kojima bih to mogla izreći.
Što Vas posebno zadivljuje u našoj vjeri?
Marija: Taj neiscrpni izvor ljubavi, velika sloboda djece Božje i osjećaj sigurnosti, da znaš da ti ljubav koju dobivaš od Njega nitko ne može nadomjestiti. Apsolutno nitko! Od onog trenutka kad sam bila spremna primiti tu ljubav, kad sam svoje srce tome otvorila, nemam straha za svoju budućnost, za svoju obitelj i prijatelje, za egzistenciju, za svoj životni put. Od tada sam puno hrabrija i znam tko je iza mene i konačno mogu kročiti prema naprijed i ići ispravnim putem.
Mnogi kažu da je Crkva i naša vjera konzervativna, za razliku od onih tzv. 'naprednih', progresivnih. Sputava li Vas vjera u životu? Priječi li Vam da budete ono što biste mogli i željeli biti?
Marija: Ne, dapače! Ona mi je potvrdila da trebam biti ono što jesam i kakva jesam. Inače sam se dosta u životu sramila zbog svojih zivotnih izbora i uvijek mislila da krivo radim, a onda sam kroz vjeru dobila slobodu da budem to što jesam. (Naravno, uvijek trebamo svi težiti biti bolji!) Vjera me riješila frustracija i okova koje društvo nameće svojim 'progresivnim', modernim načinom života. Taj, ja to nazivam trendovski život, je jako opasan jer te na neprimjetan način uvlači u klopku trenutnih zadovoljstava koja narušavaju našu iskonsku osobnost, naše ja. Kroz vjeru sam dobila potvrdu da je ispravno biti dobar, bez obzira što današnje društvo tako ne funkcionira. Crkva možda je konzervativna za one koji ne vjeruju, ali onima koji vjeruju to nije strano niti čudno. Smiješan mi je izraz da je Crkva 'premoralna'. Što to znači 'biti premoralan'? U današnjem svijetu kada je sve dozvoljeno i kada oko nas ubrzano propadaju ljudske vrijednosti, naravno da je teško biti moralan i živjeti vjeru. Ali, kad okupiš dobre ljude oko sebe, kad okupiš dobar 'team', sve je lakše. Oko sebe imam dobre prijatelje, mlade ljude koji vjeruju u Boga, koji s takvom radošću žive ovaj život i stvarno su primjer drugima.
Bog i svijet? Što mislite: je li društvo danas izbacilo, protjeralo Boga iz svojih života?
Marija: Da, mislim da smo zatvorili vrata Bogu, ali onda kad se dogodi nešto ružno onda mislimo: da ima Boga, ne bi bilo tako. Onda smo ljuti na Njega – kako je On dozvolio da se dogode neke stvari. A On je jednostavno prepustio stvari nama. On je rekao: dobro, vi mene ne želite ovdje, pa se vi sami nosite s tim. A mi se s tim ne možemo nositi! I naravno da se onda događaju ružne stvari. Pa ga opet zovemo i On, naravno, dođe, ali je tada šteta golema i teško popravljiva. Baš sam nedavno dobila zanimljiv e-mail koji je vezan za američki sustav, gdje su Bogu i na spomen Boga svugdje vrata zatvorena. Naime, tamo je nasilje u školama povećano i događaju se grozne stvari. Jedna žena je rekla: 'Što biste vi htjeli? Svugdje ste Boga izbacili, zatvorili mu vrata, On nema pristup negdje.' Mi smo u Europi napravili isto, što mislim da nije dobro. A to smo napravili jer sve volimo prilagoditi sebi i mislimo da je tako lakše. A onda opet nakon nekoliko godina patnje shvatimo da bez Boga ne možemo živjeti.
Možda je to zato jer Bog ipak od nas nešto zahtijeva? Nekad od nas očekuje da nešto promijenimo, da pođemo drugim putem?
Marija: Bog zahtijeva veliku akciju. Kod Boga nema 'spavanja', 'lijenosti'. Nikad te ne drži u istom stanju, On zahtijeva promjene. Ljudi na to nisu spremni, lijeni su i strah ih je napraviti jedan novi korak. Jer, na onom mjestu gdje jesu sigurni su, bez obzira što im tu nije dobro. A Bog te stalno tjera naprijed da istražuješ, da budeš poslušan i vjeran, da budeš discipliniran; da budes jako HRABAR. Ima svoj dan u tjednu koji zahtijeva samo za sebe, a mi smo sebični pa bi mu i taj dan uzeli; zahtijeva da dnevno posvetiš malo vremena njemu u molitvi, a ljudima se to ne da… Naravno da svatko od nas dolazi u susret s Njim u svoje vrijeme, ne kad bismo mi to htjeli i kako. To se događa kad se najmanje nadaš, onog trenutka kad si spreman s Bogom hoditi kroz život.
Sjećate li se one pjesme od Index-a: 'Da sam ja netko…' Da ste Vi taj 'netko', što biste učinili?
Marija: Ja sam već, u jednu ruku, taj 'netko' i to već činim. Uostalom, mislim da je svatko od nas taj 'netko' i da možemo napraviti puno toga, samo trebamo biti hrabri i puni ljubavi, htjeti pomoći drugima, a ne misliti samo na sebe. Nekad je dovoljno nasmijati se nekome i pružiti mu ruku, zatim posvetiti pažnje nekima koji su zapušteni, beskućnicima, gladnima, bolesnima… Svima možemo pomoći, samo ovisi koliko je naše srce spremno.
Osoba koja Vas je najviše zadivila?
Marija: Papa Ivan Pavao II.
A osoba koja Vas najviše zadivljuje?
Marija: Moja mama.
Najljepše mjesto na svijetu?
Marija: Ima ih više… Jedno od najljepših i najdražih je Međugorje, pa Rim…
Najdraža pjesma?
Marija: Najdraža pjesma? Ima ih toliko dobrih! Stvarno ne bih mogla izdvojiti neku… Iz djetinjstva, što se mogu sjetiti, najdraža mi je od Whitney Huston "I belive in the children of the future".
Najsretniji trenutak u životu?
Marija: Jedan od najsretnijih trenutaka u životu je kad sam se (pre)obratila, a drugi je koncert u HNK-u 2001.
Najviši ton koji ste otpjevali?
Marija: U djetinjstvu sam mogla otpjevati c3, a sada… Nisam već dugo provjeravala, ne znam do kuda sad mogu otpjevati.
Najdraža molitva?
Marija: Ima ih puno… Ipak, najdraža mi je "Zdravo kraljice".
Pjesma koju najradije pjevate?
Marija: Sad najradije pjevam "Dajemo ti slavu".
Marija, hvala Vam na razgovoru. Želimo Vam uspjeh i blagoslov u životu i radu.
