Zenit.org je objavio razgovor s p. Marcom Leclercom DI, profesorom kozmologije na Papinskom sveučilištu Gregoriani.
Povod je bila dvjestota obljetnica rođena Charlesa Darwina, engleskog znanstvenika i istraživača, autora djela "Postanak vrsta" i druge teorije o evoluciji, te upriličenje kongresa o evoluciji od 2. do 7. ožujka ove godine u Rimu pod nazivom "Biološka evolucija: Činjenice i teorije".
Popričajmo najprije o Darwinovu životu. Je li njegova teološka formacija u Anglikanskoj crkvi utjecala na njegove teorije o evoluciji?
Darwin je prije svega bio veliki biolog. Nije bio ni filozof niti teolog. Istina je da se u početku teološki obrazovao u Anglikanskoj crkvi, ali se udaljio od crkve iz osobnih razloga, ponajprije zbog kćerkine smrti koja mu se činila velikom nepravdom, a sve je to doprinijelo udaljavanju od vjere. Ipak se može reći da je uvijek bio pun poštovanja; a njegova žena je bila velika vjernica.
On je prošao kroz evoluciju. Na koncu je zauzeo, kako on sam reče, stav otvorenog agnosticizma, koji nije u nikakvoj vezi sa stavom ateista koji tu činjenicu koristi protiv vjere. Nažalost, neki su sljedbenici njegove teorije baš to činili, ali on sam nije na izravan način. Njegova je teorija znanstvena; nema nikakve veze s postojanjem ili nepostojanjem Boga, zato što smo (po ovom pitanju) potpuno na drugoj razini.
Postoji li opasnost da će Darwinova teorija evolucije nastati ideologija?
To se dogodilo, kao što već rekoh, zato što mnogi njegovi sljedbenici nisu bili razboriti
kao on te su ponekad brkali dvije razine – onu teološku i onu znanstvenu. Pobliže, preokrenuli su dva elementa u ideologiju: neizvjestan karakter promjene, koji je kasnije prozvan mutacijom i mehanizam prirodnog odabira, a ta dva elementa su dio znanstvene teorije. Ne može se ovaj potonji element pretvoriti u ključ za tumačenje zbilje. Ovo je, izgleda, preskakanje na ideološku razinu bez uzimanja u obzir znanstene razine.
Tako znanost upada u krivu filozofiju ili krivu teologiju, što je izravno protiv objašnjenja zbilje. Ovo je ozbiljna zloupotreba znanosti, koje se povremeno laćaju i sami znanstvenici, koji potpunoma idu izvan vlastitih domena.
Protivnici darwinizma ne bi smjeli upadati u istu zamku; znanstvena teorija zaslužuje naš respekt, no o njoj se mora raspravljati jedino na znanstvenoj razini.
Kako imati ispravan pogled na evoluciju i stvaranje?
Uvjeren sam da je po tom pitanju neophodno posredovanje filozofije kako bismo izbjegli zbrku među različitim razinama: ili radikalno odvajanje ili zbrkana mješavina u kojoj ništa nije jasno. Potrebno je racionalno odvojiti različite razine, a otud potreba za filozofskim posredovanjem.
Je li, s kršćanskog stajališta, ispravno reći da je čovjek rezultat evolucije majmuna? Ako ja tako, u kojem je trenutku stvorena čovjekova duša?
Mi smo drukčiji od čimpanze. Oni su naši rođaci ali nisu naši preci. Stvar je u tome da imamo zajedničke pretke, zato su oni naši rođaci u biološkom smislu. No, oni su imali drukčiju povijest negoli mi. Jedni će reći da se rođenje duše zbilo s Homo sapiensom, drugi opet da je počelo mnogo ranije s Homo erectusom, a treći pak da je počelo s Homo habilisom. Imamo nekoliko tragova, ali ne i formalan dokaz.
Ne mogu kazati kad se pojavila ljudska duša; ono što znamo jest to da je čovječanstvo danas jedinstvena vrsta modernog čovjeka (Homo) Sapiens sapiens. U njemu, svatko od nas ima dušu stvorenu od Boga, svatko ima jedinstvenu dušu.
Kad je to počelo? Među ostalim, valja istaći jednu činjenicu: čini se da je biološka evolucija stvarno doživjela vrhunac s Homo sapiensom. No, kulturna revolucija, vlastita čovjeku, počela je i prije pojave Homo sapiensa.
Bi li se Knjiga postanka trebala vrednovati kao teroja stvaranja svijeta ili kao teološka teorija koja objašnjava stvaranje čovjeka i njegovu slobodu?
Pozivam se na ono što reče Galileo: "Biblija nas ne uči kako svemir funkcionira nego kako dospjeti u nebo".
Knjiga postanka nam govori kako je čovjek stvoren u Božjoj namisli, kako može ići k Bogu i kako se udaljio od Boga. Ne objašnjava nam znanstveno zašto. Po ovoj predodžbi nam poručuje kakav Bog ima plan za čovjeka i kako se čovjek treba prilagoditi njegovom planu.
Je li čovjek vrhunac stvaranja ili razvijenija životinjska vrsta?
Čovjek je, na fenomenološkoj razini, jedini koji stoji u međuodnosu sa svojom okolinom, mjenjajući ju prema svojim željama te nije primoran prilagođavati se vanjskim promjenama okoline.
Primjer: čovjek je napisao knjigu o nastanku vrsta prije 150 godina. Nije zabilježeno da se ijedna životinja ikad osvrnula na nastanak živih bića.
S engleskog preveo fra Željko Barbarić
Popričajmo najprije o Darwinovu životu. Je li njegova teološka formacija u Anglikanskoj crkvi utjecala na njegove teorije o evoluciji?
Darwin je prije svega bio veliki biolog. Nije bio ni filozof niti teolog. Istina je da se u početku teološki obrazovao u Anglikanskoj crkvi, ali se udaljio od crkve iz osobnih razloga, ponajprije zbog kćerkine smrti koja mu se činila velikom nepravdom, a sve je to doprinijelo udaljavanju od vjere. Ipak se može reći da je uvijek bio pun poštovanja; a njegova žena je bila velika vjernica.
On je prošao kroz evoluciju. Na koncu je zauzeo, kako on sam reče, stav otvorenog agnosticizma, koji nije u nikakvoj vezi sa stavom ateista koji tu činjenicu koristi protiv vjere. Nažalost, neki su sljedbenici njegove teorije baš to činili, ali on sam nije na izravan način. Njegova je teorija znanstvena; nema nikakve veze s postojanjem ili nepostojanjem Boga, zato što smo (po ovom pitanju) potpuno na drugoj razini.
Postoji li opasnost da će Darwinova teorija evolucije nastati ideologija?
To se dogodilo, kao što već rekoh, zato što mnogi njegovi sljedbenici nisu bili razboriti
kao on te su ponekad brkali dvije razine – onu teološku i onu znanstvenu. Pobliže, preokrenuli su dva elementa u ideologiju: neizvjestan karakter promjene, koji je kasnije prozvan mutacijom i mehanizam prirodnog odabira, a ta dva elementa su dio znanstvene teorije. Ne može se ovaj potonji element pretvoriti u ključ za tumačenje zbilje. Ovo je, izgleda, preskakanje na ideološku razinu bez uzimanja u obzir znanstene razine.Tako znanost upada u krivu filozofiju ili krivu teologiju, što je izravno protiv objašnjenja zbilje. Ovo je ozbiljna zloupotreba znanosti, koje se povremeno laćaju i sami znanstvenici, koji potpunoma idu izvan vlastitih domena.
Protivnici darwinizma ne bi smjeli upadati u istu zamku; znanstvena teorija zaslužuje naš respekt, no o njoj se mora raspravljati jedino na znanstvenoj razini.
Kako imati ispravan pogled na evoluciju i stvaranje?
Uvjeren sam da je po tom pitanju neophodno posredovanje filozofije kako bismo izbjegli zbrku među različitim razinama: ili radikalno odvajanje ili zbrkana mješavina u kojoj ništa nije jasno. Potrebno je racionalno odvojiti različite razine, a otud potreba za filozofskim posredovanjem.
Je li, s kršćanskog stajališta, ispravno reći da je čovjek rezultat evolucije majmuna? Ako ja tako, u kojem je trenutku stvorena čovjekova duša?
Mi smo drukčiji od čimpanze. Oni su naši rođaci ali nisu naši preci. Stvar je u tome da imamo zajedničke pretke, zato su oni naši rođaci u biološkom smislu. No, oni su imali drukčiju povijest negoli mi. Jedni će reći da se rođenje duše zbilo s Homo sapiensom, drugi opet da je počelo mnogo ranije s Homo erectusom, a treći pak da je počelo s Homo habilisom. Imamo nekoliko tragova, ali ne i formalan dokaz.
Ne mogu kazati kad se pojavila ljudska duša; ono što znamo jest to da je čovječanstvo danas jedinstvena vrsta modernog čovjeka (Homo) Sapiens sapiens. U njemu, svatko od nas ima dušu stvorenu od Boga, svatko ima jedinstvenu dušu.
Kad je to počelo? Među ostalim, valja istaći jednu činjenicu: čini se da je biološka evolucija stvarno doživjela vrhunac s Homo sapiensom. No, kulturna revolucija, vlastita čovjeku, počela je i prije pojave Homo sapiensa.
Bi li se Knjiga postanka trebala vrednovati kao teroja stvaranja svijeta ili kao teološka teorija koja objašnjava stvaranje čovjeka i njegovu slobodu?
Pozivam se na ono što reče Galileo: "Biblija nas ne uči kako svemir funkcionira nego kako dospjeti u nebo".
Knjiga postanka nam govori kako je čovjek stvoren u Božjoj namisli, kako može ići k Bogu i kako se udaljio od Boga. Ne objašnjava nam znanstveno zašto. Po ovoj predodžbi nam poručuje kakav Bog ima plan za čovjeka i kako se čovjek treba prilagoditi njegovom planu.
Je li čovjek vrhunac stvaranja ili razvijenija životinjska vrsta?
Čovjek je, na fenomenološkoj razini, jedini koji stoji u međuodnosu sa svojom okolinom, mjenjajući ju prema svojim željama te nije primoran prilagođavati se vanjskim promjenama okoline.
Primjer: čovjek je napisao knjigu o nastanku vrsta prije 150 godina. Nije zabilježeno da se ijedna životinja ikad osvrnula na nastanak živih bića.
S engleskog preveo fra Željko Barbarić
