Razgovor s Ivanom Kindl

Ova je mlada požeška pjevačica već poznato ime domaće estrade. Nije ju potrebno previše predstavljati.

Objavila je tri albuma, dva put nastupila na Dori, bila nominirana za Porin kao najbolja debitantica, zajedno s glumcem Nikšom Kušeljom pobijedila u "Zvijezde pjevaju" te održala nekoliko zaista uspješnih nastupa, od kojih nam je zanimljiv onaj posljednji, kad je krajem ožujka u zagrebačkom kazalištu "Komedija" izvela zanimljiv repertoar duhovne crnačke glazbe.

Kako si se uopće počela "baviti" glazbom?

Uvijek nešto pjevušila kao mala. Mama veli da sam samu sebe uspavljivala. Tek sam u srednjoj školi bila potpuno sigurna da je pjevanje moj poziv. Otkrila sam Mariah Carey, koja fantastično pjeva, i vježbala uz njene pjesme te tako otkrila da imam glas koji može puno toga. Zatim su počeli lokalni nastupi i pobjede, nastupi u "Pljesak, molim", "Turbo limachu“...
Sve se počelo odvijati u pravom smislu kad sam došla u Zagreb raditi na karijeri. Nastupala sam s bendom, a sve se malo ubrzalo nakon tri snimljene reklame za Simpu.
Tada sam dobila odličan diskografski ugovor i počela snimati album.


Nisi tipična pripadnica hrvatske estrade. Možda će ti pitanje zvučati čudno, ali zašto oko tebe nema skandala?

Zato što nisam "fake" (op.a. lažna) pjevačica. Stalo mi je do glazbe, poštujem ju i zalažem se za nju, za razliku od ovih netalentiranih kvazi-pjevača sklonih jeftinom senzacionalizmu.
Nadam se da će kad-tad doći kraj tom cirkusu i prstituiranju scene.

Ako ćemo biti realni: u posljednjih se nekoliko godina na hrvatskoj estradi kvaliteta gura u pozadinu. Hrvatska ima kvalitetnih i odličnih glazbenika, ali kao da su se nekako povukli. Do kad ćemo biti svjedoci promoviranja i medijskog eksponiranja određenih "zvijezda" i njihovih tragikomičnih glazbenih pokušaja?

Do nedavno sam se jako uzrujavala: nije mi bilo jasno kako je moguće ne cijeniti kvalitetu, a promovirati glupost? Zašto se svi ne ujedinimo i promijenimo stanje?
Vrijednosti su poremećene, a ono što me najviše smeta je što nam, kao narodu, bolje ide povlačenje na dno i jalno omalovažavanje onih uspješnijih. Najnoviji je primjer napad na Linu Červara o kojem sada svi odjednom pišu ružne stvari samo zato jer smo osvojili samo srebro? Svašta... To pokazuje koliko smo idealna nacija za rušenje snova. Iskreno: jako sam razočarana sistemom i ljudima. Iskreni, jednostavni i veliki ljudi pate jer je površnost i banalnost sad u modi.

U kakvoj glazbi uživaš?

U soulu, rocku, bluesu... Svemu što me u tom trenutku ispunjava. Zaista sam se naslušala glazbe!

U prosincu je prošle godine izašao tvoj album "Gospel u Komediji". Riječ je live snimci koncerta koji je održan u ožujku prošle godine. Budući da je gospel u Hrvatskoj prava rijetkost, kako si došla na tu ideju?

Već sam godinu dana prije realizacije koncerta razmišljala kako bi takvo što trebalo napraviti i upornost se isplatila. To mi je bilo jako stresno razdoblje jer sam paralelno pripremala nastupe za "Zvijezde pjevaju". Moram priznati da mi je bilo jako naporno, ali mi je drago što je uspjelo.
Volim gospel i slušajući ga svaki se put naježim. Jako sam sretna jer sam uspjela ostvariti davnu želju.

Miješajući svoje afričko glazbeno naslijeđe s kršćanskom vjerom, engleskim jezikom i glazbenom tradicijom anglosaksonske crkve, afroamerički su robovi od radničkih pjesama stvorili duhovne pjesme, koje su se bavile istim aspektom života kao i radničke, ali su imale više biblijskog sadržaja.
Prodorni vokali, koji su istovremeno duboko intimni tijekom prezentacije poznatih gospel tema naprosto osvajaju svojom čistoćom i jednostavnošću.
No većini bijelaca nije baš prirastao srcu način na koji crni čovjek izražava svoju vjeru u Boga, na koji način se on oslobađa i traži u toj i takvoj vjeri.

Kako gospel utječe na tebe?

Energija je bitna. Vibra je bitna! Ne može svatko pjevati ili razumjeti gospel, moraš ga osjećati i znati ga iznijeti. Bitna je emocija. I progresivnost.

Šta misliš hoće li tvoj koncert i snimljeni album utjecati na popularnost gospela u Hrvatskoj i široj okolici?

Iako je to malena publika, vjerujem da je gospel koncert ostavio traga kod nje jer ljudi zaista vole takav izričaj. Budući da je kod nas takvo glazbeno stanje, sumnjam.. U onom mentalitetu gdje se na štetu kvalitete više naglašava kvantiteta – gospel ne može živjeti.

Razgovarao: fra Dalibor