Krešimir Planinić ugledni je zagrebački odvjetnik. Javnosti je postao poznat po djelovanju u Inicijativi U ime obitelji. Početkom ovoga tjedna razgovarali smo u njegovom uredu u Hebrangovoj ulici u Zagrebu o brojnim temama.
Na početku je naglasio kako sam nije htio biti voditelj pravnog tima, ali pristao je jer je osjećao da može i da treba. Ponosan je, kaže, na dva uspjeha, osim pobjede na referendumu, a to su: „Prvo, mi smo to pokrenuli kao građani - kao građanin Lino, Ivan, Ksenija, ili Dražen, ili Željka itd. iznjedrili smo referendum koji je pokazao što građani misle o njima značajnoj temi – braku kao zajednici života žene i muškarca. A drugo je da smo ostvarili nadu da možemo djelovati, da možemo proaktivno nešto napraviti na način da mi, građani ove zemlje, možemo odrediti važne stvari poput braka i obitelji. I to usprkos medijima i nositeljima vlasti.“
Također, u nastavku nam je otkrio zašto se uopće upustio i zašto je krenuo u veliki i zahtjevni projekt referenduma kojeg je organizirala spomenuta Inicijativa: „Došlo mi je na put, kako uobičajeno kažem. Nisam nešto osobito htio, nego mi je došlo na put. Najvažnija okolnost jest da je bilo vrijednosno usmjereno onako kako sam promišljam pa onda nisam dvojio oko ispravnosti akcije.“ Razgovarali smo i o tome što u budućnosti možemo očekivati od Inicijative U ime obitelji: „Što se tiče budućnosti, mi gledamo projekte koji su za ljude. Od referenduma do danas mi smo dobili 90 stranica prijedloga. Imali smo ovih dana susrete sa županijskim koordinatorima i razgovarali o idejama za budućnost koje su ljudima važne: kao npr. medijske teme i pokretanje portala narod.hr, do humanitarnih projekata gdje pokušavamo iskoordinirati pomoć za ljude pogođene poplavama. Sada tražimo jedan gospodarski projekt. Tu su i društveno-politički i drugi projekti kojima mi nastojimo učiniti boljom ovu našu zemlju.“
Kako se razgovor nastavljao, uvjerio sam se da pred sobom imam zanimljiva i uistinu dobronamjerna sugovornika, čovjeka koji kada govori ide u širinu i u svojim riječima obuhvaća širok krug ljudi te nipošto ne isključuje one koji nisu mišljenja slična njegovu.
Također, u nastavku nam je otkrio zašto se uopće upustio i zašto je krenuo u veliki i zahtjevni projekt referenduma kojeg je organizirala spomenuta Inicijativa: „Došlo mi je na put, kako uobičajeno kažem. Nisam nešto osobito htio, nego mi je došlo na put. Najvažnija okolnost jest da je bilo vrijednosno usmjereno onako kako sam promišljam pa onda nisam dvojio oko ispravnosti akcije.“ Razgovarali smo i o tome što u budućnosti možemo očekivati od Inicijative U ime obitelji: „Što se tiče budućnosti, mi gledamo projekte koji su za ljude. Od referenduma do danas mi smo dobili 90 stranica prijedloga. Imali smo ovih dana susrete sa županijskim koordinatorima i razgovarali o idejama za budućnost koje su ljudima važne: kao npr. medijske teme i pokretanje portala narod.hr, do humanitarnih projekata gdje pokušavamo iskoordinirati pomoć za ljude pogođene poplavama. Sada tražimo jedan gospodarski projekt. Tu su i društveno-politički i drugi projekti kojima mi nastojimo učiniti boljom ovu našu zemlju.“
Kako se razgovor nastavljao, uvjerio sam se da pred sobom imam zanimljiva i uistinu dobronamjerna sugovornika, čovjeka koji kada govori ide u širinu i u svojim riječima obuhvaća širok krug ljudi te nipošto ne isključuje one koji nisu mišljenja slična njegovu.
U kojem području vi vidite da je hrvatska obitelj najugroženija?
Obitelj je uvijek najugroženija u međuljudskim odnosima, u lakom i prebrzom odustajanju nas jednih od drugih. U načinu komunikacije, kroz medije pa i u obitelji, želimo primjerom pokazati kvalitetno življenje tih odnosa. Jer nema smisla nijedno vaše djelovanje ako ono na kraju, ili na početku, ne donosi kao plod bolje odnose s onima koji vas okružuju. Dakako, danas smo svjesni teških okolnosti, od nezaposlenosti, zatim gospodarskih uvjeta i dr., ali to su sve posljedice odnosa između ljudi.
Brojne hrvatske obitelji žive i izvan granica RH. Domovina hrvatskog naroda je i BiH i hrvatska obitelj je i u BiH jako ugrožena i to ponajviše lošim socijalnim uvjetima te razdvojenošću obitelji zbog rada u inozemstvu njezinih članova. Možemo li očekivati i neki projekt za hrvatske obitelji u BiH?
Dobro ste primijetili. Taj rad i ta odvojenost obitelji je uistinu teška. Na spomenutom sastanku koordinatora U ime obitelji postavljeno je upravo pitanje o tome što možemo učiniti za naše ljude u BiH i u dijaspori. I to je odlično. Dakle, želja postoji, ideje također, ali moramo poraditi na provedbi. Dakle odgovor je: nemamo konkretan projekt, ali otvoreni smo takvoj jednoj ideji. I bilo bi potrebno da se taj čovjek koji predloži ideju uključi na konkretan način u provedbu ideje te da podnese koliko može, a ostalo ćemo mi nadodati.
Vi ste se, kao Inicijativa, aktivirali u objedinjavanju stranaka konzervativnog usmjerenja u Hrvatskoj. Je li nerealno očekivati zajednički izlazak na izbore dvaju konzervativnih blokova?
Da to je bila naša želja da se ta dva bloka, HDZ sa svojim partnerima i Savez, koji su sličnog vrijednosnog usmjerenja ujedine i mislimo da bi to bilo najbolje. I da se na taj način pokaže trenutačnim nositeljima vlasti da nas ta raspršenost neće odvojiti od onoga što nam je osnovna ideja i što je naš hrvatski identitet te da oni, aktualna vlast, ne odgovaraju na potrebe naroda. Ali, nažalost, do danas se pokazalo da to nije moguće. I to je nešto iz čega svi mi možemo ponešto naučiti.
Možemo li govoriti o odgovornosti onih koji vode ta dva bloka u slučaju da vladajući, koji su o sebi u ove dvije godine sve rekli, osvoje većinu na prvim izborima koji su pred nama?
Koji su to razlozi, teško je kazati, ali pokazalo se da nema suglasja volje za jednu vrstu takvog ujedinjavanja. Načelno je bilo puno pozitivnih koraka i ispravno usmjerenih odgovora i zato je tako dugo trajalo, ali nije uspjelo.
Inicijativa U ime obitelji izjasnila se o dva aktualna pitanja u Hrvatskoj: Zakonu o životnom partnerstvu i Obiteljskom zakonu. Što je to za vas sporno u tim zakonima?
Mi smo se izjasnili o prijedlozima Zakona o životnom partnerstvu i Obiteljskog zakona. Inicirali smo i da se predstavnicima javne vlasti onemogući degradiranje naroda, njegove volje iskazane na referendumu te praktično onemogućavanje sljedećih referenduma, što je bio sadržaj pokušaja prijedloga ustavnih promjena. Prijedlog Obiteljskog zakona smo kritizirali iz više razloga – npr. zbog svoje obimnosti – s 369 članaka postojećeg na 569 ovoga prijedloga – zatim praktične kompliciranosti te promjene ili neadekvatne pravne terminologije. S druge strane, prijedlog Zakona o životnom partnerstvu opet izigrava volju naroda odnosno širu sadržajnu poruku koju je ustavotvorni referendum iz prosinca 2013. godine donio, jer pokušava jednoj drugoj zajednici, bez obzira kojoj, dati atribute braka te uvesti mogućnost usvajanja djeteta kroz tzv. skrbništvo istospolnog partnera.
Referendum su iznijeli mladi, to je činjenica. Kako vi vidite perspektivu mladih u Hrvatskoj?
Mene je oduševio taj mladenački polet i toliko divnih mladih ljudi koje sam upoznao kroz referendum stvarno ostavlja prostora i za nadu i za bolje sutra. Oni su to radili iz vjere i iz uvjerenja, a bez nekog financijskog dobitka. Brojni od njih su bili vjernici, ali mnogi i nisu. I oni su se ujedinili oko zajedničkih vrijednosti i to je nešto nam daje pravo na optimizam u smislu budućnosti. Naravno, vidim, i kroz struku, više vrsta problema. Od nemogućnosti pronalaska posla do brojnih koji završavaju fakultete za kojima nema potrebe. Tu odgovornost snosimo svi mi pa do onih koji odlučuju o obrazovnom sustavu i koji vode fakultete te školske sustave, tako da kvalitetnije usmjere mlade ljude u školovanju i daju realniju životnu sliku onoga što se traži.
Dosada smo više govorili o Inicijativi, a sada želimo porazgovarati o vama osobno. Ljudi vas poznaju s televizije i iz novina, ali što biste vi o sebi naglasili našim čitateljima?
Pa ne znam. Nemam neko posebno predstavljanje. U ovom sam poslu, odvjetničkom, već gotovo dvadeset godina. Imam neke vještine tu se snalazim i to znam raditi te iste vještine koristim i u svom društvenom angažmanu. Oženjen sam i imam jedno dijete.
Praktični ste vjernik. Gdje ste se upoznali sa vjerom? Gdje ste primili vjeru?
Bolje je reći, umjesto toga praktični vjernik, da si veliki grješnik i mali vjernik i time si pokrio sve. Vjera ide kroz obitelj, zatim preko redovnika i redovnica, klera, crkvenih i župnih aktivnosti. Na području vjere teško možete bez pomoći drugih. Svoj vjernički život ne mogu zamisliti bez primjerice s. Bogoljube, vjeroučiteljice iz djetinjstva, prof. Tamaruta, propovjednika u mojoj crkvi, ili brata Joze, benediktinca itd. Ima mnogo tih okolnosti i dobrih i dragih ljudi koji utječu na vjeru.
Sreli smo se i upoznali u jednoj zagrebačkoj crkvi. Danas smo svjedoci da imamo pune crkve, a naše društvo je još uvijek opterećeno koječim. Pronalaze li ljudi koji dolaze u crkve u crkvama to što traže i koliko mi, ljudi iz klera znamo ljudima donijeti Krista?
Ljudima iz Crkve je teško nešto uraditi, potaknuti ljude, izvući ih iz dnevnog boravka. Moje iskustvo u radu s ljudima iz Crkve je jako pozitivno. Pogledajte primjer patera Ike Mandurića ili don Damira Stojića kako duhovno vode mlade. To je prekrasno! Takvi nam ljudi trebaju. Tu su stvarno divna iskustva druženja, rada, molitve i dobrih odluka.
Kako izgleda jedan uobičajeni dan u vašoj obitelji? Molite li vi kao obitelj zajedno?
Mi imamo uobičajen život, kao i većina hrvatskih obitelji. Podosta vremena provodim u radioni, kako ja to kažem. Imamo molitvena pravila kojih se treba držati i ta prisutnost molitve je važna i bez toga ne ide. Katolička i vjernička obitelj ima neka svoja svojstva koja zapravo vesele.
Danas smo svjedoci kako se vjernike svrstava u svakojake skupine ljudi, često sa negativnom konotacijom, ali zanimljivo je da što više upoznajem mladih vjernika, postajem svjesniji da su to velike zablude. Kome je to u interesu i kako se najbolje boriti protiv tih predrasuda?
Moram ponovno naglasiti da su ovo iznijeli građani, među kojima su brojni i vjernici, ali mi smo građanska inicijativa ljudi dobre volje. Što se tiče predrasuda, mi vjernici smo najodgovorniji za to. Ako možemo biti sol ovoga svijeta – sjajno! Ako možemo donositi svijetlo, onda je to do nas samih, nije to do drugih ljudi. Treba i razumjeti ljude koji su imali loše iskustvo s osobama iz crkvenog ili vjerničkog kruga, ali i poticati sebe da budeš blaži i bolji te tako razbijaš predrasude.
Kako izgleda Hrvatska koju vi želite i sanjate i u tom smislu imate li vi političke ambicije?
Evidentno je da ovi predstavnici naroda nisu uspjeli pokazati da mogu razumjeti bilo naroda te učiniti stvari boljima. Tako da ono što želim i čemu se nadam su bolji nositelji vlasti u budućnosti, koji će biti vrijednosnih stavova zastupljenih kod većine hrvatskog naroda. Nadam se da će mladi ljudi, o kojima sam već govorio, imati priliku doći i predstavljati ovaj narod. Osobno nemam političkih ambicija, ali hoće li mi nešto doći na put – ne znam.
Gospodine Planinić, iskrena vam hvala na vašem vremenu i na ovom intervjuu. Za kraj vam ostavljamo prostora za neku vašu završnu misao.
Treba djelovati. S ovim suncem koje nam je zadnjih dana osvanulo, trebali bismo i mi unositi radost u ovaj svijet. Mi kao narod moramo naći neke općeljudske vrijednosti, neke dodirne točke oko kojih ćemo se složiti za dobro zemlje koju svi volimo. Radite ono što umijete, znate i imate neke vještine . I nastojte te vještine iskoristiti za nešto dobro. To je moja poruka.
razgovarao: fra Antonio Musa
