U našem pismu za svetkovinu sv. Franje prošle godine razmišljali smo o pozivu manjega brata prezbitera, u prigodi Godine svećenika što ju je proglasio papa Benedikt XVI. Ove godine želimo ponuditi neka razmišljanja o pozivu manjega brata laika.
Svoj manjoj braći laicima i klericima:
Gospodin vam dao mir!
Pravilo Manje braće, koje mi zavjetujemo, izričito izjavljuje da je naš Red bratstvo i da se svi mi, sukladno volji sv. Franje, trebamo zvati manja braća. U istom Pravilu jasno se tvrdi da je naše Bratstvo sastavljeno od klerika i laika. Ovim pismom želimo započeti dijalog o značenju te terminologije u Redu danas.
Što danas znači biti manji brat sa oznakom laik?
Svi smo braća i manji
Po svojoj pripadnosti redovničkom životu općenito i franjevačkom životu posebno, svi odgovaramo Gospodinovu pozivu da ga slijedimo na osobit način u Crkvi, sukladno načinu koji nam je prenio Franjo. Unutar toga zajedničkog poziva koji nas sve čini braćom i manjima, manji brat laik živi vlastito stanje kao odgovor na poziv što ga je primio od Gospodina da bude “živi spomen” Evanđelja, da sudjeluje u “proročkom” poslanju Crkve. On ne sudjeluje u prezbiterskoj službi (klerik) i ne uzima punu svjetovnost kao vjernici laici (christifideles laici), nego živi osobito suobličavanje Kristu i vrši različite crkvene službe za Božje kraljevstvo, kao Bogu posvećena osoba i manji brat. Sam sv. Franjo nije postao prezbiter, premda se priznaje da je bio đakon.
Nakon susreta s Raspetim u Sv. Damjanu i poslije slušanjem u Porcijunkuli Evanđelja o poslanju učenika, Franjo je imao objavu da njegov život treba biti život učenika i svjedoka Gospodinova. Kad je pak primio prvu braću sam Gospodin mu je objavio da treba živjeti na «način svetoga Evanđelja» (Opr 14), što je predložio svima nama.
Ime Manja braća što ga je dao svojoj grupi pokazuje da se bitno nalazi u življenju nasljedovanja Krista, u bratstvu i malenosti, bilo kao laici bilo klerici. Primljena karizma da živi Evanđelje na nov način da popravi Crkvu, jest naš novi specifični identitet koji nas čini prije svega manjom braćom.
Povijesni razvoj
Ipak imamo na umu da je Red vrlo brzo doživio unutarnji razvoj, i da su braća stoljećima bili u većini klerici. Naime, od Narbonskih konstitucija ulazak u Red braće laika bio je utemeljen na potrebi kućnih poslova ili na primjeru poniznosti neke slavne osobe koja je htjela biti manji brat laik. Kroz stoljeća smo imali primjere braće laika uistinu uzornih po svetosti, poniznosti, primjeru u radu i molitvi, po predanju i zalaganju u misijama. Njima i svoj braći laicima želimo izraziti zahvalnost Reda i priznanje Generalnoga definitorija. Nažalost, moramo također priznati da nije mali broj braće laika u povijesti Reda trpio zbog zakonodavnih stavova i čina koji za njih nisu bili povoljni. Primjer za to je da im je bilo zabranjeno naučiti čitati i pisati ili sudjelovati na kapitulima Reda.
Sadašnja situacija
U posljednjim godinama vidjeli smo određeno poboljšanje u statusubraće laika u Redu, jer ima manje diskriminacija, bolja je formacija, veća jednakost (braća laici sugvardijani, odgojitelji, profesori…) i nazočni su kao delegati konferencija na generalnim kapitulima. Generalni kapitul je2009. godine, koji još jednom vrednuje dar laičkog redovničkog zvanja, kao što ga i mi vrednujemo, priznao da su «u nekim regijama Reda […] još prisutne situacije diskriminacije. Međutim, kad je riječ o zgodnoj mogućnosti formacije koja, po našem zakonodavstvu, treba biti ista za sve, ipak način vršenja naših službi ne pogoduje uvijek aktivnom sudjelovanju braće laika u evangelizatorskom poslanju» (PdV 26).
S obnovom Generalnih konstitucija Reda nakon Drugog vatikanskog sabora činilo se da će naglasak na jednakosti sve manje braće, klerika i laika, dati novi poticaj pozivu manjega brata laika. Naprotiv, konstatiramo da se dogodilo suprotno. Sveukupni broj braće laika u Redu u 2010. godini bio je 2.077, u 1968. godini bio je 4.829. Postotak braće laikau ukupnom broju braće u Redu pao je sa 22,5% 1968. na 16,6% 2010. godine, dok se u istom razdoblju povećao postotak braće klerika sa 77,5% na 83,4%.
Unatoč trajnom podsjećanju u dokumentima Reda u posljednjih 40 godina o važnosti braće laika, statistike nam pokazuju zabrinjavajuću stvarnost, kako s obzirom na nova zvanja tako i s obzirom na mnogu braću laike koja traže izlazak iz Reda ili se usmjeravaju prema službi prezbitera.
Imajući na umu sadašnju tendenciju u Redu, nema znakova promjene nakon četiri desetljeća: hoćemo li, dakle, u budućnosti imati Red posve sastavljen od braće klerika? Što bi takva promjena mogla značiti za naš identitet, ne samo unutar Reda, nego u Crkvi i u društvu? Želimo li takvu budućnost? Ako ne želimo, hitno je potrebnozapočeti promjenu u našem načinu shvaćanja i djelovanja tako da izbjegnemo nestanak nazočnosti brata laika u Reduu ne tako dalekoj budućnosti.
Različitost gledišta
S druge strane smo svjesni da je vizija i način shvaćanja identiteta braće laika različita u raznim područjima svijeta u kojima živimo i djelujemo. Ta različitost nam priječi iznijeti tvrdnje o identitetu brata laika, no htjeli bismo započeti hod razmišljanja i razjašnjenja, predlažući vam neka pitanja kako bismo mogli pronaći ispravne načine da odgovorimo Nalogu br. 2 Generalnoga kapitula 2009. godine: « Neka Generalni definitorij, uz pomoć SGFS (Generalno tajništvo za formaciju i studije) i SGME (Generalno tajništvo za misije i evangelizaciju), produbi temu franjevačkoga identiteta i sudjelovanja u evangelizatorskom poslanju braće svećenika i laika. Ako to smatra prikladnim neka, u suradnji s različitim konferencijama, organizira susrete o tim temama na kontinentalnoj razini».
Pitanja za razmišljanje
I evo pitanja: Kako razumijevamo poziv manjega brata? Što danas želi reći riječ laik? Kako predstavljamo poziv brata laika u pastoralnoj brizi za zvanja? Koliko je stvarno braće laika koji su uključeni u različita područja života i poslanja Reda?
Da bolje razumijemo gdje smo, kao Red, s obzirom na ta pitanja i na još mnoga druga pitanja, želimo se obratiti na poseban način vama, braćo laici Reda.
Želimo vas zamoliti da nam pomognete u našemu radu animiranja, da nas obavijestite o svjetlima i sjenama vašega iskustva franjevačkoga života. Koji su pozitivni aspekti zbog kojih se osjećate radosni i ostvareni u svom zvanju? Koje su, naprotiv, teškoće koje vidite? Koji su uzroci zbog kojih neki brat laik napušta redovnički život? Zašto mnoga braća laici, i nakon mnogih godina franjevačkoga života traže svećeničko ređenje? Koje putove poduzeti – na razini Reda, jedinica, mjesnih bratstava – da se promiče vaš poziv kao braće laika danas i poziv braće laika sutra?
Poziv na produbljivanje
Pozivamo vas, braćo, da nastavite razmišljati i da nam odgovorite, na različite načine koji su vam na raspolaganju, poduzimajući dijalog na različitim razinama našega mjesnoga, provincijskoga, regionalnoga i sveopćega bratstva. Sa svoje strane, rado ćemo postati slušatelji riječi koju ćete nam htjeti uputiti, potaknuti djelovanjem Duha Gospodinova.
Predlažemo da se u jedinicama i u konferencijama potakne razmišljanje i produbljivanje o“franjevačkom identitetu braće svećenika i laika”, o kojemu govori Nalog br. 2 Generalnoga kapitula 2009. godine, s osobitim sudjelovanjem braće laika.
Istovremeno podsjećamo provincijalne ministre i formatore na ono što je isti Generalni kapitul ponovno potvrdio, tj. na « zahtjev jedinstvene formacije za svu braću, koja pak treba uvažavati dar svakog pojedinog brata i različitih poziva koji Duh probuđuje», i potrebu da se sva naša braća formiraju za evangelizaciju, svaki sukladno svom pozivu (usp.PdV26). Podsjećamo stoga da su sva manja braća, laici i klerici, pozvani evangelizirati, kao što kaže I. naslov V. poglavlja Generalnih konstitucija. No, zato svi mi trebamo “ekleziološko obraćenje”, kako od nas traži Generalni kapitul (usp. PdV25).
Mi, generalni definitori, vam jamčimo naše zalaganje da ćemo nastaviti dijalog sa Svetom Stolicom kako bismo mogli biti priznati kao mješovito bratstvo. « Ipak tu promjene kanonskoga statusa treba popratiti promjenom u bratskoj praksi» (PdV 26).
Završavajući ovo pismo, želimo zahvaliti Gospodinu za ljepotu našega poziva manje braće. Zahvaljujemo Gospodinu i svima vama, braćo laici i klerici, za vaš doprinos, sukladno pozivu na koji vas je Bog pozvao, na korist sveopćemu bratstvu i Crkvi i na izgradnju Božjega kraljevstva. I molimo od Gospodina svjetlo Duha njegova da nas rasvijetli da bolje shvatimo svoj identitet manje braće i da nam pomogne da ga vjerno živimo.
Sveti naš Otac Franjo nam je rekao: «Hoću da se ovo bratstvo zove Red manje braće»(1Čel 38). I mi molimo da u našem bratstvu uvijek kraljuje jednakost, uzajamno poštovanje i služenje.
Neka nas Gospodin sve blagoslovi, draga braćo laici i klerici.
Rim, 15. srpnja 2011. g., svetkovina sv. Bonaventure
