Slavlje 800. obljetnice našega bratstva nudi nam milosnu prigodu da se sjetimo sa zahvalnošću prošlosti, živimo sa zanosom sadašnjost i otvorimo se s povjerenjem budućnosti (usp. NMI 1b). To će biti naš način slavlja milosti početaka...
U subotu, 8. listopada, na Trsatu će se održati svefranjevački susret u prigodi početka obilježavanja 800. obljetnice Franjevačkog pokreta. Naime, 1209. godine sv. Franjo se s jedanaestoricom svoje braće zaputio u Rim papi Inocentu III. i od njega dobio usmenu privolu da može živjeti po Evanđelju. Stoga se ta godina drži početkom pokreta kojeg je u Crkvi pokrenuo Asiški siromašak. Susretom na Trsatu službeno će otpočeti priprema za slavlje ovog velikog jubileja, a koji će okupiti pripadnike "svih franjevačkih zajednica s područja BiH, Srbije i Crne Gore, Hrvatske i Slovenije, kao i članove Franjevačkoga svjetovnoga reda, FRAMA-e i prijatelja sv. Franje", kako izvještava IKA. Ono što se ovim slavljem hoće postići, držimo da se najjasnije zrcali u riječima generalnog ministra Reda manje braće, a koje je uputio u prigodi ovog slavlja. Izbor iz tih riječi donosimo ovdje.
Milost početaka
Mi manja braća, budući da se uskoro navršava 800 godina od utemeljenja našega Reda odobrenjem Pravila našega života od strane Inocenta III., pripremamo se slaviti milost početaka.
Po povjesničarima godine 1209. Franjo je dobio od "gospodina pape" odobrenje za svoj "projekt života", ili onoga što će se kasnije nazvati "Prvim pravilom". Sam nam Franjo govori u Oporuci: "I pošto mi Gospodin dade braće, nitko mi ne pokazivaše što bih morao činiti, nego mi sam Svevišnji objavi, da moram živjeti po načinu svetoga Evanđelja. I ja sam to dao jednostavno napisati s malo riječi, i gospodin mi papa potvrdi" (OR 14-15).
Taj će se "način života" širiti prema potrebama bratstva, ostajući osnova Pravilu iz 1221. i kasnije Pravilu iz 1223., što ga je potvrdio Honorije III.; štiva koja nakon mnogo stoljeća, nastavljaju biti osnovno uporište za razumjeti Franju i razumjeti nas same.
Uputimo se
Slavlje 800. obljetnice našega bratstva nudi nam milosnu prigodu da se sjetimo sa zahvalnošću prošlosti, živimo sa zanosom sadašnjost i otvorimo se s povjerenjem budućnosti (usp. NMI 1b). To će biti naš način slavlja milosti početaka. Na taj način, na početku trećeg tisućljeća, mi franjevci, želimo potvrditi svoju čvrstu volju da ostanemo vjerni svojoj karizmi "živeći Evanđelje u Crkvi, prema načinu što ga je opsluživao i predložio sv. Franjo" (GGKK 1 §1), izgrađujući je danas u svjetlu izazova franjevačkog života.
Mi manja braća, prihvaćajući s radošću poziv "gospodina pape" Ivana Pavla II., sa slavljem 800. obljetnice od utemeljenja našega Reda, želimo, na prvom mjestu, otvoriti se zahvalnosti prema "Svevišnjem, svemožnom, dobrom Gospodinu" (PS 1), "Ocu milosrđa" (OKl 2) za "čudesna djela" što ih je Bog ostvario po braći koja su nam prethodila, poglavito po bratu Franji, i za "čudesna djela" što ih Gospodin, "svemogući Bog, milosrdni Spasitelj" (PoBle 7) nastavlja ostvarivati u i po braći i sestrama koji odlučno stupaju stazama krijeposti (usp. PklEr 3). Kako se ne želimo i "ne možemo zadovoljiti da veličamo djela naših prethodnika" – budući da "je velika sramota da su sveci izveli djela, a mi hoćemo da primimo hvalu i čast govoreći o njima" (OP 6), nego se živo želimo nadahnuti na njima kako bismo učinili svoj dio u povijesti (usp. Sdp 3) – "priznajemo neodgodivost da se vratimo bitnom našega iskustva vjere i naše duhovnosti kako bismo hranili, po osloboditeljskoh ponudi evanđelja, naš podijeljeni, nejednaki i smisla gladan svijet, onako kako su to u svoje vrijeme učinili Franjo i Klara iz Asiza" (Sdp 2).
Tijekom slavlja velikog franjevačkog jubileja, promatrajući povijest našega Reda, mi manja braća, priznajemo s radošću da imamo "slavnu povijest za sjećanje i pripovijedanje". Ipak, budući da smo uvjereni u snagu i suvremenost našega "načina života" što su ga nadahnuli Svevišnji i Franjo, koji je u osnovi evanđeoski način života, na se preuzimamo s odlučnošću izazov da nastavimo i izgrađujemo veliku povijest. S tom svrhom nastojimo sa zanosom gledati u budućnost, u koju osjećamo kako nas šalje Duh da s nama učini još velikih stvari (usp. VC 110). Na taj način želimo živjeti milost početaka "ne samo kao sjećanje na prošlost, nego kao proroštvo budućnosti" (NMI 3).
Pozvani da "izbližega nasljedujemo Evanđelje i stope našega Gospodina Isusa Krista" (GGKK 5 §2), obvezujemo se živjeti ovu obljetnicu u stavu obraćenja. Stoga se želimo sjetiti naše "odluke" (usp. 2PAg 11), kako bismo, "brzim trkom" i "lakim korakom" (usp. 2PAg 12), mogli, pa i u nezaobilaznim slabostima, napredovati s većom sigurnošću "na putu Gospodnjih zapovijedi" (usp. 2PAg 15). Zbog toga, s radošću i obnovljenim zanosom u pripremanju za slavlje milosti početaka, snažno osjećamo poziv "da ne ublažujemo proročke riječi Evanđelja kako bismo ih prilagodili nekom ugodnom stilu" (Sdp 2), osjećamo "evanđeosku neodgodivost 'da se rodimo na novo'" (Sdp 2).
Pozvani da istažujemo "nove putove za ostvarenje Evanđelja" (VC 84), želimo živjeti ovu obljetnicu u stavu razlučivanja kako ne bismo bili nepokretni i nepromjenjivi, nego, kako bismo bili svjetla koja stvaraju nadu u tamnoj noći koja prekriva naš ranjeni i toliko puta raspeti svijet. Raspoloživi smo, uz to, slušati glas Gospodnji u događajima povijesti i otkriti njegovu prisutnost među nama, u uvjerenju da na taj način jačamo svoje korake na putu u budućnost u naše prianjanje uz Evanđelje (usp. NMI 6). Čitati zankove vremena i tumačiti ih na odgovarajući način omogućit će nam da "budemo mi sami čitljivi znakovi života za svijet žedan 'novog neba i nove zemlje'" (Iz 65, 17; Otk 21,1) (Gdm 7).
Pozvani da iznova ponudimo s hrabrošću Franjinu odvažnost, stvaralaštvo i svetost i njegujemo živahnu vjernost kao odgovor na znakove vremena koji se javljaju u današnjem svijetu (usp. VC 37), namjeravamo se vratiti bitnome našega života, iščitavajući i utjelovljujući ga u današnju kulturnu stvarnost; želimo ostati vjerni svojoj karizmi i u isto vrijeme imati pred očima potrebe suvremenog svijeta, anticipirajući budućnost.
Što trebamo činiti, braćo?
Usmjerimo se na ono što nam treba biti sve: "dobro, svako dobro, najveće dobro" (PB 4). Iz tog razloga imati srce upravljeno Gospodinu (usp.NPr 22,19) treba biti prioritet nad prioritetima svakog manjeg brata. Ukloniti svaku zapreku i staviti na stranu svaku zaokupljenost kako bismo mogli služiti, ljubiti, častiti Gospodina Boga, čistim srcem i čistom dušom (usp. NPr 22,26), eto velikog izazova za svakog manjeg brata, svakog Isusova sljedbenika.
Usredotočiti se na bitno sa svrhom da se izbjegne iscjepkanost i rasipanje. Važno je usredotočiti se na prioritete koji nas određuju kao bratstvo-u-poslanju, koje živi osnovne vrijednosti vlastite karizme. Prioriteti nisu drugorazredni odabiri, nego posljedica i potreba jednog korijenito evanđeoskoga života onako kako ga predlaže sv. Franjo. Oni, kao takvi, nisu drugorazredne vrijednosti, nego su stupovi naše vjernosti Evanđelju. Prioriteti su ključ za čitanje našega identiteta manje braće i za shvaćanje očekivanja svijeta.
Odsredištiti se kako bismo pošli u svijet, naš klaustar, kako bismo svjedočili i naviještali da je samo Gospodin svemoguć (usp. 2PBr 9), svjesni da nismo pozvani živjeti za sebe same nego za druge, da naša bratstva nisu zbog sebe nego da pomognu da drugi upoznaju Kraljevstvo Božje. Nakon što je jasna naša pripadnost Gospodinu – usmjeriti se – i naš identitet kao manje braće – usredotočiti se – trenutak je da pođemo u cijeli svijet naviještati Evanđelje svim stvorenjima, tako da svi mognu upoznati milost i ljubav što ih je Bog Otac objavio u Isusu Kristu (usp. GGKK 83 §3). To je naše poslanje i razlog postojanja: pomoći da se upozna Kraljevstvo Božje (usp. Prioriteti 2003.-2009., 4).
Usmjeriti se, usredotočiti se i odsredištiti se: tri su bitna pokreta za istinsku pretemeljidbu našega života i poslanja, krajnji cilj naše 800. obljetnice. Usmjeriti se, usredotočiti se i odsredištiti se: tri su neodvojiva pokreta. Usmjeriti se, usredotočiti se i odsredištiti se: tri su pokreta koji propituju naš život i poslanje i pozivaju nas da se vratimo bitnomu naše karizme, a da ne zaboravimo pozive koji nam stižu od povijesti.
Fra José Rodríguez Carballo, ofm
Generalni ministar
