"Pobili su fratre na brdu, glasila je najčešće izgovarana rečenica u Širokom Brijegu tijekom veljače 1945. godine" - tim je riječima počeo svoje izlaganje fra Miljenko Stojić, vicepostulator kauze, na tribini održanoj u dvorani našeg samostana u subotu, 9. veljače 2008. godine.
Tribina je održana povodom 63. godišnjice njihove mučeničke smrti, a otvorio ju je fra Mladen Hrkać, gvardijan našega samostana. "Partizani su se pokušali opravdati naglašavajući kako su fratri oružjem branili Široki Brijeg", naglasio je fra Miljenko. Međutim, hercegovački narod nikada nije zaboravio što se događalo tih dana i već je nedugo nakon tragičnog događaja počeo hodočastiti na mjesta pogibije redovnika. Naša je provincija pokrenula postupak za njihovo proglašenje blaženima i svetima. Nakon pada komunističkog režima postalo je moguće istražiti istinu o ovom tragičnom događaju i odati počast nevino pobijenim franjevcima. Vicepostulator postupka okupljene na tribini ukratko je podsjetio na kronologiju događaja, ali i razloge zbog kojih su fratri završili kao mučenici. "Iz svega do sada znanog proizlazi da su pobijeni iz najmanje dva razloga. Prvi je komunistička odbojnost prema vjeri i hrvatskom narodu, a drugi razlog bilo je postojanje Klasične gimnazije u Širokom Brijegu koja je, prema njima, odgajala ustaške zlikovce, bez obzira što su neki partizani pohađali ovu školu. "Onaj tko je nosio habit bio je pogubljen", naglasio je fra Miljenko Stojić. U posljednjim danima rata i nakon njega, Hercegovačka franjevačka provincija izgubila je čak 66 svojih članova, među kojima i provincijala. Za grobove njih 36 još se ne zna. Trojica franjevaca (fra Melhior Prlić, fra Julijan Kožul i fra Zdenko Zubac) identificirani su nakon što su njihovi ostaci 2005. pronađeni u jednom vrtu u Zagvozdu kod Imotskoga te su dostojanstveno pokopani u crkvi u Širokom Brijegu u grobnicu u kojoj su 1971. smješteni posmrtni ostaci 18 franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije koji su također ubijeni 1945. "Na putu prema proglašenju blaženima i svetima naše braće želimo ići njihovim stopama. Bili su veliki ljudi i veliki redovnici. Želimo izučavati i slijediti njihovu duhovnost te podrobnije istražiti njihov rad, a posebno njihove zadnje trenutke života. Molimo svakoga onog, tko bilo kakvim podatkom može doprinjeti što jasnijem rasvijetljenju tih događaja da to i učini", završio je svoje izlaganje vicepostulator fra Miljenko Stojić.
U drugom dijelu tribine, Ante Beljo, ravnatelj Hrvatskog informativnog centra i dugogodišnji saborski zastupnik, okupljene je podsjetio na povijesne okolnosti pod kojim se dogodila ova velika tragedija. "Ta je tragedija godinama bila tabu tema. O njoj se počelo govoriti tek tijekom devedesetih godina. Međutim, bez obzira na promjenu okolnosti, i danas se preživjeli svjedoci ne usuđuju govoriti protiv počinitelja, makar su oni mahom poznati", naglasio je Ante Beljo. Odgovornost treba tražiti, tvrdi, u redovima XI. dalmatinske udarne brigade, kao i u odgovornosti majora Sime Dubajića. "U hercegovačkim su selima tada živjeli samo starci, žene i djeca dok su muškarci bili mobilizirani pa se ubojstva civila i redovnika ne mogu opravdati", objasnio je ravnatelj HIC-a koji već godinama istražuje i prikuplja dokumentaciju o ovom slučaju. Tako je i došao do imena ljudi koji su povezani s ubojstvima hercegovačkih franjevaca, a svi su oni bili visokopozicionirani u partizanskim redovima.
