Tako smo se ovu večer veselili životu uz našeg slavljenika i svojim zajedništvom potvrdili kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti!
Danas smo u našem samostanu u zagrebačkoj Dubravi proslavili devedeset i šesti rođendan našega fra Bazilija Pandžića. Kao i svake godine njegov rođendan zaokupi posebnu pažnju sve braće, jer rijetki su koji dožive tu starost, a još su rjeđi oni koji ju dočekaju na nogama i bistrog razuma. Tako se čuju želje mlađe braće: „Dao Bog pa doživio i sljedeći!“ te odgovor slavljenika: „Hoćeš li doći na proslavu?“ Mi smo mu odlučili zapaliti svih devedeset i šest svjećica. Kako nisu mogle sve stati na jednu, imali smo dvije torte – ipak je to nesvakidašnji događaj. Tako smo se ovu večer veselili životu uz našeg slavljenika i svojim zajedništvom potvrdili kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti! Fra Bazilije, živjeli!
Kratki životopis:
Fra Bazilije (Stjepan) Pandžić rođen je 30. siječnja 1918. u Drinovcima. Gimnaziju je pohađao na Širokom Brijegu, bogosloviju u Mostaru i Rimu. Nakon svećeničkog ređenja 29. lipnja 1941. u Mostaru, 1942. odlazi u Rim. Na sveučilištu Antonianum doktorirao je tezom o Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, a potom i orijentalistiku na državnom sveučilištu La Sapienza. Završio je studij diplomatike i paleografije. Godine 1947. imenovan je generalnim arhivarom i analistom Reda manje braće. Tu dužnost obavlja skoro 40 godina (do 1985.). Sada živi u samostanu u Zagrebu.
