U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u Bosni i Hercegovini (KVRPP BiH), danas je u franjevačkom samostanu Uznesenja BDM na Širokom Brijegu održan trinaesti po redu Redovnički dan u Bosni i Hercegovini.
Ovo je godišnje okupljanje svih redovnica i redovnika u BiH s ciljem upoznavanja i približavanja, dijeljenja iskustava te zajedničkog promišljanja aktualnog stanja redovništva i života Crkve u BiH.
Susret je započeo u 10 sati zazivom Duha Svetoga, a zatim su uslijedili pozdravni govori. Najprije se nazočnima obratila mr. s. Ivanka Mihaljević, provincijalka Bosansko – hrvatske provincije školskih sestara franjevaka, predsjednica Konferencije. S. Ivanka je pozdravila sve nazočne, zahvalila domaćinu na gostoprimstvu te posebno pozdravila dr. fra Marka Semrena i izrazila radost što mu je Sveti Otac iskazao povjerenje i imenovao ga na tu časnu i odgovornu službu. Još je naglasila da su „tijekom povijesti redovnice i redovnici bili su znak nade. Oni su uvijek otvarali prostore nade, unosili svjetla u često zamršene putove povijesti i pružali nadu. Vjerujem da svatko od nas osjeća koliko je to i danas potrebno. To je doista naše trajno poslanje. Pozvani smo biti znak nade, donositi Onoga koji je naviješten kao izvor nade. „Ime njegovo nada je narodima“(Mt 12,21).“
Zatim je prigodnu riječ uputio dr. fra Marko Semren, novoimenovani pomoćni banjalučki biskup. Zahvalio je na čestitkama i dobrim željama te je rekao da nada, tema ovogodišnjeg Dana, „proizlazi iz žive ljubavi za Kristom živim. Živi odnos s Kristom živim je na početku svega i ostaje nezamjenjiva hrana redovničkog života i trebao bi hraniti naš odnos sa subraćom i susestrama.“
U ime Hercegovačke provincije, ovogodišnjeg domaćina Redovničkog dana, skupu se obratio dr. fra Miljenko Šteko, provincijski vikar i poželio dobrodošlicu na Široki Brijeg, u prvi izgrađeni samostan u Hercegovini, nakon što su još u 16. stoljeću porušeni svi dotadašnji. Fra Miljenko je nadodao da je Široki Brijeg i mjesto stradanja hercegovačkih fratara. I nadodao da smo “sa sobom, povrh svih prepreka i zastoja, povrh tolikih protivština ove povijesti i sadašnjosti, ovdje, na ovaj Brijeg Široki, donijeli iskustvo vjere, obilježeno redovničkim zavjetima. Iskustvo koje ćemo među sobom uzajamno podijeliti danas, promatrajući vlastitu povijest kao povijest milosti prijeđenu u poslušnosti Riječi“.
Nakon kratkih pozdrava i izraza dobrodošlice uslijedilo je prvo izlaganje koje je pripremio fra Domagoj Runje, član Provincije Presvetog Otkupitelja, profesor biblijske teologije na KBF-u u Splitu. Fra Domagoj je govorio na temuNada i redovnički život - „Ikona Apokalipse“. Fra Domagoj je „pronašao“ u Apokalipsi ikone redovničkog života, te na temelju Knjige Okrivenja progovorio o redovničkim zavjetima poslušnosti, siromaštva i čistoće. Iako se u ovoj knjizi ne spominje riječ nada, ipak je sama nada u njoj prisutna toliko da bismo je čak mogli nazvati knjigom nade. Dr. Runje je objasnio i odakle poveznica između Apokalipse i redovništva: „Polazeći od simbolike broja sedam koji označava savršenost i puninu, naziremo u općoj strukturi pisama sedmerim crkvama takoreći pravnu strukturu redovništa u ustrojstvu opće Crkve. S geografske točke gledišta redovnički poziv se ostvaruje u pojedinoj mjesnoj crkvi, ali njegova struktura nadilazi geografske granice te na svoj način biva živim znakom univerzalnosti ili katoliciteta Crkve. Isto tako, polazeći od hijerarhijskog ustroja Crkve, i tu su granice otvorene jer redovništvo prožima čitavu njezinu hijerarhijsku strukturu.
Sve nam to, dakle, daje za pravo da knjigu Otkrivenja čitamo i u redovničkom ključu.“
U 11 i 30 slavljena je svečana euharistija, središnji događaj ovoga dana. Presjedao je mons. Ratko Perić, mostarsko - duvanjski biskup, u koncelebraciji s fra Markom Semrenom, fra Lovrom Gavranom, provincijalom Bosne Srebrene, fra Miljenkom Štekom, vikarom hercegovačke provincije, gvardijanom samostana fra Sretanom Ćurčićem te još tridesetoricom svećenika.. Mons. Perić je u homiliji naglasio vrijednost redovništva u Crkvi, usporedivši ga čestom biblijsko slikom stabla, plodova i lišća. Te je rekao da ima dobrih i loših plodova, ima stabala koji simboliziraju plodnost i život, kao i onih koji su simbol nerodnosti, jalovosti, tvrdoće… Ima stabala s lijepim lišćem ali bez plodova, ostao je samo izgled, a roda nema… Te je pozvao redovnike i redovnice da budu stabla, kaka zajednice, družbe, provincije, redovi, tako i male kućne zajednice od nekoliko braće i sestara, koji donose dobar rod, rod poniznosti, svjedočenja, ljubavi i poslušnosti.
Lijepo pjevanje koje je započinjao zbor školskih sestara iz Hercegovine, a onda prihvaćao čitav okupljeni zbor, uveličalo je ovo slavlje.
Nakon misnog slavlja uslijedio je zajednički objed u samostanu te popodnevna stanka i prigoda za razgovor i razgledanje crkve, samostana, franjevačke galerije i riznice.
U 15 sati svoje izlaganje je započela s. Valerija Kovač, iz Šibenika, franjevka od Bezgrješne, vanjska suradnica na KBF-u u Zagrebu, na temuRedovnički život - znak i svjedočanstvo nade. S. Valerija je naglasila da je čovjek biće nade, kao u svakodnevnim, tako i u teškim i izvanrednim situacijama, međutim „razilaze se mišljenja o tome koji je cilj, uzrok i nositelj te nade… Dok jedni polažu svoju nadu isključivo u svoje sposobnosti, u ljude i unutarsvjetske koncepte i projekte, svode je na ovozemaljska očekivanja i želje, kršćani svoju nadu grade na teo-loškom temelju. Zato se kršćanska nada ne može potpuno izjednačiti s čisto ljudskim optimizmom, ali može na njemu graditi… Stoga, redovnici i redovnice po svome „novom i naročitom posvećenju“ imaju još snažniju obvezu biti nositeljima nade kako u Crkvi tako i u svijetu. Na to ih obvezuje još osobnije iskustvo Božjega poziva i radikalno nasljedovanje Isusa Krista donositelja i ostvaritelja Nade.“
Nakon predavanja s. Valerije sudionici su se okupili na diskusiju i plenum gdje se razmišljalo o svemu onom što se danas govorilo, čulo i doživjelo, te su predavačima postavljena i neka pitanja.
U 17 sati redovnici i redovnice okupili su se na molitvi Večernje u briješkoj crkvi, koju su pjevali novaci Bosne Srebrene.
Zatvarajući Trinaesti redovnički dan, s. Ivanka je svima poželjela „obuzetost nadomkoja će nas usmjeravati i otvarati za Boga“.
Lijepo vrijeme, ugodan susret u druženju, molitvi i slušanju, te oko 270 okupljenih redovnika i redovnica učinili su da se toliko spominjana nada još više učvrsti.
