U petak 2. svibnja, naša bogoslovska zajednica zajedno s meštrom fra Ljubom Kurtovićem zaputila se na dvodnevni izlet u unutrašnjost i okolicu Istre.
Istra - raznolikost na tako malom kutu jednostavno zadivljuje. Otoci i obale obasjane suncem, modrina beskrajnoga mora, romantični, sunčani i lijepi gradići uz obalu, a nadalje, samo par koraka u unutrašnjosti, zelena oaza s mnoštvom brežuljaka, gradića sa starim zidinama i vrtovima obraslim zelenilom, pravo je otkriće svakome novome posjetitelju.
Kao i obično kada zajedno putujemo, okupili smo se ispred našega samostana u Dubravi te u 9 sati krenuli na put. Meštar fra Ljubo, na samome polasku srdačno nas je pozdravio i upoznao s planom i programom izleta te nam svima poželio ugodno putovanje. Bio je prekrasan sunčani dan s lagnim povjetarcem, što i dolikuje za ovo doba godine. Lagano smo krenuli s našim putovanjem, vozili se, pjevali, molili, a naravno nije izostalo ni pričanje viceva i ostalih zgodnih šala koje su uveseljavale naše putovanje. Kako smo se približavali Istri, vozeći se, pred nama su se prostirali prekrasni pejsaži. Na samome početku zadivili su me gradići u unutrašnjosti Istre koji su, okruženi prekrasnom prirodom, smješteni na vrhovima brežuljaka.
Prvo naše stajalište bilo je u sjedištu istarske županije u Pazinu. Došli smo u Pazin oko 12 sati, a tamo nas je dočekao fra Alfons Orlić, poglavar franjevačkoga samostana gdje smo se smjestili po sobama, ručali i okrijepili se, zahvaljujući gostoprimstvu našega fra Alfonsa, fra Joba i kuharica koji su se za naš dolazak pripremali. Nakon ručka upoznali smo gospođu Ljubu Valenta, našim vodičem kroz Istru te se s njom zaputili u mjesto Beram koji se nalazi na brijegu (325 m) blizu Pazina. Taj je brijeg bio nastanjen još u prapovijesti. U srednjemu vijeku Beram je bio utvrđeni gradić. Današnja župna crkva sv. Martina podignuta je 1910., a na istome je mjestu i ranije bila crkva, o čemu svjedoče ostaci kasnogotičkoga svetišta sa zidnim slikama iz 15. st. i glagoljski natpisi iz 1431. i 1493. g. Zatim smo vidjeli znamenitu kapelu Majke Božje na Škriljinah. Crkvica potječe iz 15. st. Njenu unutrašnjost oslikao je domaći majstor Vincent iz Kastva. Najdojmljivije u tojcrkvi su freske u ciklusu o ljudskom životu, među kojim je na ulaznim vratima naslikana najpoznatija Vincentova freska “Ples mrtvaca”.
Sljedeće naše odredište bio je Poreč, grad kulture i zabave, ugodnoga sunca i lijepoga odsjaja mora. Grad koji je smješten na zapadnoj obali Istre. Istra je oko Poreča niska i brežuljkasta te okružena šumama borova koje dopiru do same oble mora. Došavši u Poreč, odmah smo krenuli lagnim razgledanjem grada, usmjerujući se prema Eufrazijevoj bazilici. Ta bazilika najljepši je sačuvni spomenik ranobizantske umjetnosti na Mediteranu. Nastala je u VI. st., u vrijeme biskupa Eufrazija. Unutrašnjost i pročelje crkve oslikano je blještavim mozaicima. Sustav Eufrazijeve bazilike čine građevine: Eufrazijeva bazilika, župna crkva, sakristija, krstionica i zvonik na koji smo se lagnim korakom uspijeli i popeti te vidjeti prekrasni grad Poreč. Ostatak našega vremena u Poreču imali smo za samostalno istraživanje u kojemu smo se dobro snašli i poslužili kao malim predahom za daljnji put.
Budući da se bližila večer, uputili smo se natrag prema Pazinu gdje nas je dočekao naš domaćin fra Alfons s obimnom večerom i spremljenim smještajem za spavanje i odmor nakon napornoga dana kako bismo ujutro bili svježi za daljnja “osvajanja” istarskih ljepota. No, nezaobilazno je spomenuti da smo, prije samoga povratka u Pazin, posjetili pavlinsko svetište u naselju Sveti Petar u Šumi, koje se nalazi u središtu Istre u blizini Pazina. Mjesto je nastalo na mjestu staroga benediktinskoga samostana, kasnije pavlinskoga. U 17. stoljeću bilo je važno kulturno središte. Kasnije, ukidanjem pavlinskoga reda, zamire duhovnost, do ponovnoga njihovoga povratka poslije zadnjega domovinskoga rata. Tu smo vidjeli samostan i baroknu crkvu sv. Petra i Pavla. Za to mjesto vezana je i jedna legenda koja kaže kako je slika Gospe Čestohovske, koja se čuva u toj crkvi, proplakala krvave suze.
Nastavak putovanja
U subotu 3. svibnja izlet smo nastavili putovanjem za Rovinj. Posjetili smo Dvigrad koji nam se našao na putu kojim smo prolazili jer je smješten u dubokoj udolini koja se od Pazina proteže do mora. Dvigrad je srednjovjekovni, usnuli, ruševni grad oko kojega se isprepliću brojne priče i legende. U nedalekom susjedstvu naseljenih mjesta, ovaj gradić nije srušen ratnom ili nekom drugom agresivnošću, ali je pušten sam svojemu izumiranju.
Nakon obilaska Dvigrada, stigli smo u najslikovitiji grad plave Istre. Rovinj je gradić koji je smješten na zapandoj obali poluotoka Istre. Najkarakterističniji obris gradu daje barokna crkva sv. Eufemije na čijem se 62 m. visokom zvoniku nalazi kip sv. Eufemije. Prema legendi sv. Eufemija je bila kćer uglednoga građanina iz Kalcedona, blizu Carigrada, koja je kao kršćanka zatvorena i mućena te bačena lavovima. Njezino tijelo je sačuvano i kasnije preneseno u Carigrad, a car Konstantin u njenu je čast podigao veliku crkvu. Prema predaji, kada su na vlast došli ikonoklasti, sarkofag s tijelom sv. Eufemije jedne je olujne noći 800. godine nestao iz Carigrada da bi ga more izbacilo 13. VII. 800. g. na rovinjsku obalu gdje ga je jedan mladić s dvije krave dovukao do crkve sv. Franje. Stanovnici Rovinja smatrali su to čudom i počeli štovati sv. Eufemiju kao svoju zaštitnicu.
U najvećem gradu istarske županije
Sljedeće naše odredište bila je Pula. Pula (latinski Pietas Iulia, talijanski Pola, istarski Pula, slovenski Pulj), najveći grad istarske županije leži na jugozapadnom području istarskoga poluotoka u dobro zaštićenome zaljevu. Pula je administrativni centar Istre još od rimskoga doba. Tu smo najprije posjetili našega prijetelja Dragu Stanića koji je nas srdačno ugostio i pogostio domaćim roštiljem. Poslije ručka posjetili smo biskupijsko sjemenište “Redemptoris Mater”, u kojem se nalazi i naš bogoslov fra Vic Žuvela. S njime smo, uz vodstvo neokatekumenskoga svećenika, razgledali zdanje sjemenišne zgrade i ukratko se upoznali s dnevnim redim i načinom života studenata koji tamo žive i rade. Zatim smo posjetili franjevački samostan i crkvu u Puli u kojem žive i rade fratri Zadarske provincije, a upoznali smo i najstarijeg člana te provincije fra Berarda Barčića, devedesetosmogodišnjega franjevca koji još uvijek ima jaku volju i snagu za novo sutra. Nezaobilazna točka našega posjeta bila je i jedan od najvećih spomenika antičke kulture u Hrvatskoj - rimska arena.
Obilaskom Arene u Puli, zaokružili smo naš izlet po zeleno - plavoj, neodoljivoj Istri koja nam je pokazala svoju raznolikost i zadivila nas svojim kucima raja koji pruža svojim ljepotama.
U nedjelju 3. svibnja naša bogoslovska zajednica, na poziv župnika Dragutina Mostečaka, krenula je u posjet župi sv Brcka. Tu smo slavili sv. misu koju je predvodio naš meštar fra Ljubo Kurtović, a mi smo bogoslovi, kako je župnik Dragutin rekao, slavlje uzveličali našim pjevanjem. Na objed smo bili pozvani kod obitelji našega bogoslova fra Tomislava Peka. Ovim putom zahvaljujemo fra Tomislavu i njegovoj obitelji na gostoprimstvu.
Kao i obično kada zajedno putujemo, okupili smo se ispred našega samostana u Dubravi te u 9 sati krenuli na put. Meštar fra Ljubo, na samome polasku srdačno nas je pozdravio i upoznao s planom i programom izleta te nam svima poželio ugodno putovanje. Bio je prekrasan sunčani dan s lagnim povjetarcem, što i dolikuje za ovo doba godine. Lagano smo krenuli s našim putovanjem, vozili se, pjevali, molili, a naravno nije izostalo ni pričanje viceva i ostalih zgodnih šala koje su uveseljavale naše putovanje. Kako smo se približavali Istri, vozeći se, pred nama su se prostirali prekrasni pejsaži. Na samome početku zadivili su me gradići u unutrašnjosti Istre koji su, okruženi prekrasnom prirodom, smješteni na vrhovima brežuljaka.
Dolazak u Pazin
Prvo naše stajalište bilo je u sjedištu istarske županije u Pazinu. Došli smo u Pazin oko 12 sati, a tamo nas je dočekao fra Alfons Orlić, poglavar franjevačkoga samostana gdje smo se smjestili po sobama, ručali i okrijepili se, zahvaljujući gostoprimstvu našega fra Alfonsa, fra Joba i kuharica koji su se za naš dolazak pripremali. Nakon ručka upoznali smo gospođu Ljubu Valenta, našim vodičem kroz Istru te se s njom zaputili u mjesto Beram koji se nalazi na brijegu (325 m) blizu Pazina. Taj je brijeg bio nastanjen još u prapovijesti. U srednjemu vijeku Beram je bio utvrđeni gradić. Današnja župna crkva sv. Martina podignuta je 1910., a na istome je mjestu i ranije bila crkva, o čemu svjedoče ostaci kasnogotičkoga svetišta sa zidnim slikama iz 15. st. i glagoljski natpisi iz 1431. i 1493. g. Zatim smo vidjeli znamenitu kapelu Majke Božje na Škriljinah. Crkvica potječe iz 15. st. Njenu unutrašnjost oslikao je domaći majstor Vincent iz Kastva. Najdojmljivije u tojcrkvi su freske u ciklusu o ljudskom životu, među kojim je na ulaznim vratima naslikana najpoznatija Vincentova freska “Ples mrtvaca”.
U srednjovjekovnom Motovunu
Nakon razgledanja Berma, uputili smo se u drevni gradić Motovun koji je smješten na 277 m visokomu brijegu. Hodajući popločanom ulicom, uz pjesmu naših pjevača fra Branimira i fra Tihomira, krenuli smo u obilazak grada. Pred nama je odmah crkva Blažene Djevice Marije dei Servi. Idući dalje iza gradskih vrata je donji trg, a na njegovu kraju gradska je lođa iz 17. st., zatim, nasuprot njoj, ulaz je u grad opasan zidinama iz 13. st. Nakon ulaska kroz gradska vrata našli smo se na gornjemu trgu koji nosi ime Andrea Antica, po renesansnom skladatelju i tiskaru nota. Motovun je, kako kažu, zimi miran i tih gradić, a ljeti živne i u njemu se organiziraju mnogi kulturni i zabavni programi.Eufrazijeva bazilika
Sljedeće naše odredište bio je Poreč, grad kulture i zabave, ugodnoga sunca i lijepoga odsjaja mora. Grad koji je smješten na zapadnoj obali Istre. Istra je oko Poreča niska i brežuljkasta te okružena šumama borova koje dopiru do same oble mora. Došavši u Poreč, odmah smo krenuli lagnim razgledanjem grada, usmjerujući se prema Eufrazijevoj bazilici. Ta bazilika najljepši je sačuvni spomenik ranobizantske umjetnosti na Mediteranu. Nastala je u VI. st., u vrijeme biskupa Eufrazija. Unutrašnjost i pročelje crkve oslikano je blještavim mozaicima. Sustav Eufrazijeve bazilike čine građevine: Eufrazijeva bazilika, župna crkva, sakristija, krstionica i zvonik na koji smo se lagnim korakom uspijeli i popeti te vidjeti prekrasni grad Poreč. Ostatak našega vremena u Poreču imali smo za samostalno istraživanje u kojemu smo se dobro snašli i poslužili kao malim predahom za daljnji put.
U srcu Istre: Sveti Petar u Šumi
Budući da se bližila večer, uputili smo se natrag prema Pazinu gdje nas je dočekao naš domaćin fra Alfons s obimnom večerom i spremljenim smještajem za spavanje i odmor nakon napornoga dana kako bismo ujutro bili svježi za daljnja “osvajanja” istarskih ljepota. No, nezaobilazno je spomenuti da smo, prije samoga povratka u Pazin, posjetili pavlinsko svetište u naselju Sveti Petar u Šumi, koje se nalazi u središtu Istre u blizini Pazina. Mjesto je nastalo na mjestu staroga benediktinskoga samostana, kasnije pavlinskoga. U 17. stoljeću bilo je važno kulturno središte. Kasnije, ukidanjem pavlinskoga reda, zamire duhovnost, do ponovnoga njihovoga povratka poslije zadnjega domovinskoga rata. Tu smo vidjeli samostan i baroknu crkvu sv. Petra i Pavla. Za to mjesto vezana je i jedna legenda koja kaže kako je slika Gospe Čestohovske, koja se čuva u toj crkvi, proplakala krvave suze.
Nastavak putovanja
U subotu 3. svibnja izlet smo nastavili putovanjem za Rovinj. Posjetili smo Dvigrad koji nam se našao na putu kojim smo prolazili jer je smješten u dubokoj udolini koja se od Pazina proteže do mora. Dvigrad je srednjovjekovni, usnuli, ruševni grad oko kojega se isprepliću brojne priče i legende. U nedalekom susjedstvu naseljenih mjesta, ovaj gradić nije srušen ratnom ili nekom drugom agresivnošću, ali je pušten sam svojemu izumiranju.
Nakon obilaska Dvigrada, stigli smo u najslikovitiji grad plave Istre. Rovinj je gradić koji je smješten na zapandoj obali poluotoka Istre. Najkarakterističniji obris gradu daje barokna crkva sv. Eufemije na čijem se 62 m. visokom zvoniku nalazi kip sv. Eufemije. Prema legendi sv. Eufemija je bila kćer uglednoga građanina iz Kalcedona, blizu Carigrada, koja je kao kršćanka zatvorena i mućena te bačena lavovima. Njezino tijelo je sačuvano i kasnije preneseno u Carigrad, a car Konstantin u njenu je čast podigao veliku crkvu. Prema predaji, kada su na vlast došli ikonoklasti, sarkofag s tijelom sv. Eufemije jedne je olujne noći 800. godine nestao iz Carigrada da bi ga more izbacilo 13. VII. 800. g. na rovinjsku obalu gdje ga je jedan mladić s dvije krave dovukao do crkve sv. Franje. Stanovnici Rovinja smatrali su to čudom i počeli štovati sv. Eufemiju kao svoju zaštitnicu.
U najvećem gradu istarske županije
Sljedeće naše odredište bila je Pula. Pula (latinski Pietas Iulia, talijanski Pola, istarski Pula, slovenski Pulj), najveći grad istarske županije leži na jugozapadnom području istarskoga poluotoka u dobro zaštićenome zaljevu. Pula je administrativni centar Istre još od rimskoga doba. Tu smo najprije posjetili našega prijetelja Dragu Stanića koji je nas srdačno ugostio i pogostio domaćim roštiljem. Poslije ručka posjetili smo biskupijsko sjemenište “Redemptoris Mater”, u kojem se nalazi i naš bogoslov fra Vic Žuvela. S njime smo, uz vodstvo neokatekumenskoga svećenika, razgledali zdanje sjemenišne zgrade i ukratko se upoznali s dnevnim redim i načinom života studenata koji tamo žive i rade. Zatim smo posjetili franjevački samostan i crkvu u Puli u kojem žive i rade fratri Zadarske provincije, a upoznali smo i najstarijeg člana te provincije fra Berarda Barčića, devedesetosmogodišnjega franjevca koji još uvijek ima jaku volju i snagu za novo sutra. Nezaobilazna točka našega posjeta bila je i jedan od najvećih spomenika antičke kulture u Hrvatskoj - rimska arena.
Obilaskom Arene u Puli, zaokružili smo naš izlet po zeleno - plavoj, neodoljivoj Istri koja nam je pokazala svoju raznolikost i zadivila nas svojim kucima raja koji pruža svojim ljepotama.
Odlazak u Brckovljane
U nedjelju 3. svibnja naša bogoslovska zajednica, na poziv župnika Dragutina Mostečaka, krenula je u posjet župi sv Brcka. Tu smo slavili sv. misu koju je predvodio naš meštar fra Ljubo Kurtović, a mi smo bogoslovi, kako je župnik Dragutin rekao, slavlje uzveličali našim pjevanjem. Na objed smo bili pozvani kod obitelji našega bogoslova fra Tomislava Peka. Ovim putom zahvaljujemo fra Tomislavu i njegovoj obitelji na gostoprimstvu.
