Nakon upravo završenog, odgledanog i proživljenog scenskog prikaza braće s druge godine u Centru za odgoj i obrazovanje u Dubravi, osjećam potrebu zahvaliti se braći na trudu i na tome što su bili uzrokom mnogome osmijehu na dječjim licima.
Naša braća, fra Hrvoje, fra Dario, fra Antonio, fra Goran, fra Bojan i fra Ivan, pokušala su prema predlošku iz Lukinog evanđelja, točnije prispodobe o izgubljenom sinu, prikazati kako jedan takav postupak izgleda danas. Ustvari, prikazali kako je i danas ta prispodoba itekako aktualna. U sklopu kolegija Uvod u Novi zavjet kod profesora Daria Tokića OCD studenti druge godine su dobili mogućnost napraviti nešto ovakvo, a naša braća su to vrlo lijepo napravila te predstavila svoj trud, maštovitost i glumačke sposobnosti pred dvadesetak okupljenih štićenika Centra. Sve je to zabilježeno fotoaparatom našeg fra Dalibora i očima još nekoliko bogoslova koji su svjedočili kako je Otac uvijek željan svoje djece, pa i onda kad mu se ta djeca iznevjere i kad ga zaborave.
