"Vjera ne traži sukob, ona traži prostor za slobodu i međusobnu snošljivost. Ali ona ne može dopustiti da je drugi oblikuju standardiziranim i suvremenom svijetu primjerenim etiketama. Vjera mora biti vjerna Bogu i mora računati s potpuno novom vrstom sukoba."
Benedikt XVI, Joseph Ratzinger, rođen je na Veliku subotu 16. travnja 1927. u Marktlu na Innu u obitelji Josipa i Marije Ratzinger. Kršten je samo četiri sata nakon rođenja, na Uskrsno jutro. Bio je najmlađi od tri brata u obitelji skromnog imovinskog stanja, ali duboko vjerničkoj. Mladenaštvo je proveo u Traunsteini. Nakon II. svjetskog rata, u kojemu je bio jedno vrijeme mobiliziran, započeo je filozofsko-teološke studije. Za svećenika je zaređen 1951. godine.
Doktorirao je teologiju 1953. i četiri godine kasnije postao sveučilišni profesor. Bio je redoviti profesor dogmatike i fundamentalne teologije. Predavao je na četiri sveučilišta, te je kao profesor bio jako omiljen i imao vrlo dobro posjećena predavanja. Kao teolog bio je savjetnik kardinala Fringasa na II. vatikanskom koncilu, te je s njim surađivao na pripremanju govora. U trećem Fringsovu govoru, koji je postao slavan, tražila se reforma metoda Svetog oficija (kasnije Kongregacije za nauk vjere kojoj je Ratzinger od 1981. godine do smrti Ivana Pavla II. bio na čelu). Ubrajan je u "progresivne" teologe.
Nadbiskupom i kardinalom je imenovan 1977. godine. Kad je zaključio da mnogi katolički teolozi ne idu u dobrom smjeru i zbog ustrajnosti na stajalištu da se istina mora reći "bilo to zgodno ili nezgodno" nazvan je "oklopnim kardinalom". Unatoč tome, njegovi suradnici ga opisuju kao jako srdačnog i duhovnog čovjeka. On sam kaže da je duboko svjestan da istina mora biti rečena u ljubavi koju se ne smije shvaćati jednostavnom nezainteresiranosti. Iako je bilo promjena težišta u njegovom razmišljanju, kaže da je njegova životna konstanta bila oslobođenje prave jezgre vjerovanja iz oklopa u kojemu se nalazila te davanje snage i dinamike toj jezgri." Kao teolog, smatra se sljedbenikom sv. Augustina. Jedanput je rekao da, ako bi morao otići na pusti otok sa samo dvije knjige, to bile Biblija i Augustinove Ispovijesti. Nakon što je došao na čelo Kongregacije za nauk vjere (gdje je naslijedio hrvatskog kardinala Šepera) postao je jedan od najbližih suradnika Ivana Pavla II koji je u svojoj knjizi Ustanite, hajdemo! o Ratzingeru napisao: "Bogu zahvaljujem za njegovu nazočnost i pomoć. Pouzdan je to prijatelj!". Od mladih dana Ratzinger posebnu ljubav gaji prema liturgiji.
Kao jedan od glavnih izazova za vjeru vidi "diktaturu prividne tolerancije" koja odbacuje vjeru proglašavajući je netolerantnom. U vezi s tim je rekao: "Vjera ne traži sukob, ona traži prostor za slobodu i međusobnu snošljivost. Ali ona ne može dopustiti da je drugi oblikuju standardiziranim i suvremenom svijetu primjerenim etiketama. Vjera mora biti vjerna Bogu i mora računati s potpuno novom vrstom sukoba." Za katoličku vjeru je rekao da ga najviše očarava "ta velika živa povijest u koju stupamo, i to je posve ljudski, već nešto posebno. Da je ta institucija (Crkva), unatoč tako velikom broju ljudskih slabosti, ostala očuvana u svom kontinuitetu i da ja, živeći u toj velikoj zajednici, njoj pripadam sa svim živima i mrtvima; da u njoj spoznajem ono što je bitno u mom životu, odnosno Boga koji je okrenut prema meni, da nalazim sigurnost na kojoj mogu graditi svoj život i da je to zajednica s kojom mogu živjeti i u kojoj mogu umrijeti." Za poglavara Katoličke crkve izabran je u utorak 19. travnja 2005. godine.
Sveti oče, želimo Vam blagoslovljen pontifikat, neka Vas vodi Gospodin i čuva zagovor Blažene Djevice Marije. Mi Vas obećavamo pratiti svojim molitvama.
[Citirane riječi kardinala Ratzingera su preuzete iz njegovih knjiga Sol zemlje te Bog i svijet. Na hrvatski je prevedeno 10-ak knjiga novoizabranog Pape.]
