"Ovdje vlada bijeda, glad i uslijed gladi bolest – tifus, dizanterija, iznemoglost i nevjerojatni pomor djece i staraca...", ovo je dio pisma kojim je fra Didak Buntić 1917. godine upozorio poglavara Zemaljske vlade u Sarajevu generala Sarkotića na katastrofalnu situaciju u Hercegovini.
Okupljene je na svečanoj akademiji o 90. obljetnici velikog pothvata fra Didaka Buntića sa sadržajem pisma upoznao fra Marinko Šakota, župnik župe Gradnići te organizator i voditelj "Dana fra Didaka Buntića". U svom govoru naglasio je kako se u godinama 2007. i 2008. obilježava velika obljetnica spašavanja od gladi. U to je vrijeme presudnu ulogu odigrao upravo fra Didak. Glad su uzrokovale katastrofalne socijalne i političke prilike u Hercegovini tijekom prvoga svjetskog rata. Situaciju je pogoršala suša koje je pogodila te krajeve. Navedeni uzroci doveli su do takvog stanja da u Hercegovini nije bilo župe koju smrt nije pogodila. U takvoj situaciji diže se "hercegovački Mojsije" - fra Didak Buntić. Očajan zbog gorke sudbine svoga naroda, naglasio je fra Marinko, te u isto vrijeme ponosan i odlučan da obnovi život u zaboravljenoj pokrajini, otvara kuhinje za siromahe u Širokom Brijegu, ustrajno traži pomoć od vlasti u Sarajevu, Mostaru i Beču te kod prijatelja u Hrvatskoj. Ne dobivši očekivanu pomoć od vlasti u Sarajevu i Mostaru, ponovo se obraća vlastima u Sarajevu moleći od njih nekoliko starih lađa kako bi preko Jadrana otplovili iz Hercegovine u nepoznato. Svoj govor završava rečenicom "Morientes te salutant – Pozdravljaju te oni koji umiru". Fra Didak poduzima i za današnje vrijeme gotovo nevjerojatni poduhvat – egzodus, spasonosnu akciju zbrinjavanja, prema službenim podacima 12 270, a prema neslužbenim 17 tisuća izgladnjele djece, obiteljima plodnih prekosavskih krajeva, poglavito Slavonije i Srijema. Ovom akcijom fra Didak, ističe gradnički župnik, kao da je okrunio svoje životno djelo. Iako je proživio još tri godine nakon rata te služio svojoj provinciji kao provincijal, ništa nije moglo doseći veličinu ovoga čina zbog kojega je i nazvan spasitelj sirotinje.
Svečana akademija održana je u zagrebačkoj Gornjogradskoj vijećnici u petak 22. veljače 2008. godine. Pokrovitelj akademije bio je trenutno najpoznatiji zagrebački hercegovac i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, a okupljene su, osim pokrovitelja, pozdravili i Ivo Jerkić, načelnik općine Čitluk te izaslanica hrvatskog ministra znanosti, prosvjete i športa dr. Dragana Primorca, dr. Zrinka Kovačić. U ime hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM okupljenima se obratio provincijal dr. fra Ivan Sesar. Izrazio je zadovoljstvo zbog obnavljanja sjećanja na velikana hercegovačke provincije i hrvatskog naroda u Zagrebu, gradu koji ujedinjuje sve hrvatske vrijednosti te zna cijeniti veličinu kakav je bio fra Didak Buntić. Provincijal je istaknuo riječi fra Rufina Šilića, bivšeg hercegovačkog provincijala, koji je zahtijevao sjećanje na fra Didaka kao moralnu obvezu cijele provincije, a njegov život i djelo ističe kao program provincije. "Taj isti zahtjev, koji je provincijal stavio pred fratre u provinciji, vrijedi i danas kao imperativ istine i savjesti", ističe fra Ivan Sesar. Također je naglasio kako će nas povijest osuditi i mladi prezreti ako pred njihovim očima ne oživimo lik i ne učinimo svježim uspomenu na tog velikana i dobročinitelja.
Dr. fra Ivan Dugandžić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, citirajući fra Otu Knezovića, životopisca fra Didaka, istaknuo je njegov svestran rad u organiziranju i podizanju školstva svoje franjevačke provincije, opismenjavanju nepismenih masa hercegovačkog puka, brigu za gospodarski boljitak siromašnih hercegovačkih seljaka, neumorno zauzimanje oko spašavanja djece u vrijeme gladi. Svoju snagu za taj posao fra Didak je pronalazio u svojoj dubokoj religioznosti i neporočnom životu. Duh Evanđelja i velikog apostola svetoga Pavla prožeo je njegovu dušu, oplemenio njegovo srce i pretočio u žarku ljubav prema Bogu i bližnjima. "Bez sumnje – tu se krije tajna fra Didakova života i njegove veličine", naglasio je profesor Dugandžić.
Ljilja Vokić, ravnateljica 7. gimnazije u Zagrebu, govorila je o prosvjetnom djelovanju fra Didaka Buntića. "On je najviše doprinio u borbi protiv nepismenosti osnivanjem pučkih škola, koje je dobro pripremio, vodio i za njih napravio pravilnik", naglašava bivša hrvatska ministrica. Također je doprinio opismenjavanju kako muške tako i ženske djece. Škole su u to vrijeme dobile naziv hrvatske seljačke škole, a njihov je broj rastao i djelovale su do 1917. godine. Kroz njih je prošlo oko 16 tisuća učenika.
Ravnatelj Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar", prof. dr. sc.Vlado Šakić, najavio je znanstveni simpozij o fra Didaku Buntiću, zatim ga nazvao ne samo hercegovačkim, nego i hrvatskim vodećim intelektualcem i čovjekom, te naposljetku okupljene upoznao s institucijom koja bi trebala održati simpozij. Viši znanstveni suradnik Instituta "Ivo Pilar", dr.sc. Stipan Tadić, znanstveni je simpozij najavio za početak listopada ove godine kada bi se u Mostaru trebalo raspravljati o pet cjelina vezanih uz fra Didakov život i djelo.
Na svečanoj su akademiji nastupili mladi violinisti i mješoviti zbor Glazbene škole "Pavao Markovac" iz Zagreba, koji je izveo odu u slavu "hercegovačkom Mojsiju".
