Nakon naporne akademske godine, završetka ljetnih tečajeva stranih jezika učeći po stranim zemljama te prije početka nove akademske godine, čovjek zaista vapi za odmorom duše i tijela. Tako su ove duhovne vježbe bile prava prilika za to.
Zaviriti u svoju nutrinu
Duhovne su vježbe, naime, poseban trenutak kad čovjek ima priliku ostati sam u razmišljanju, stati pred Boga te, na svoj način, razgovarati s Bogom i, što je možda jedno od najvažnijih stvari, naravno, i uz ove ostale spomenute, pogledati u svoju nutrinu i vratiti se sebi kako bi skupio snage za razne daljnje susrete koji ga čekaju u radu i životu. Uz toliko buke, trke nemira, i smetnji u životu, razne obveze s kojima se čovjek susreće radeći svoj posao, bilo škola, bilo fakultet ili nešto drugo potrebno je povući se u samoću, barem koji trenutak, barem koji sat ili dan, a možda čak i više.
Za takve trenutke, kao i svake godine prije početka predavanja na fakultetu, krenuli smo i mi zajedno s našim meštrom fra Ljubom Kurtovićem. Na ovogodišnjim duhovnim vježbama za nas bogoslove koje su održane od 13. do 18. rujna u duhovnom centru Karmel sv. Ilije na Buškom jezeru (BiH), sudjelovalo je nas 17 bogoslova.
Duhovne vježbe na temu, odnosno više manjih tema: Duhovne vježbe, vježbanje, popravljanje, askeza, šutnja te poziv i kontemplacija vodio je otac Vjenceslav Mihetec, član Reda braće Blažene Djevice Marije od Gore Karmela, koji živi i radi u Zagrebu. Voditelj nam je, naime, nastojao približiti značenje ovih spomenutih tema te kako ih možemo i trebamo koristiti kroz naš daljnji život, koji je na neki način borba. Također možemo reći da je cilj duhovnih vježbi da čovjek samoga sebe pobijedi i svoj život uredi ne dajući se voditi ni od koga tko bi pravio smetnje i unosio nemire i negativnosti nego da bi se u slobodi mogao dati Bogu na raspolaganje tj. da ga Bog može voditi svojim Duhom kroz to darovano vrijeme ali i kroz čitav njegov život jer duhovni rast zahtijeva stalno učenje i napredovanje u duhovnim stvarima. Sredina i duhovno ozračje u kojem smo se nalazili bili su veoma prikladno mjesto za sabranost i razmišljanja.
Uz razmišljanja, razgovore, potragu za sobom, povlačenja u osamu da bi što bolje čuli Božji glas, euharistijska slavlja te svečaniju molitvu časoslova, obavljali smo i druge pobožne vježbe: molili krunicu, izlagali Presveto Otajstvo i obavljali privatne molitve te samostalno provodili i nešto vremena čitajući s razumijevanjem i ljubavlju Sveto pismo - što je vrlo važno.
Čestitamo ocu Vjenceslavu na razmišljanjima, koja je podijelio s nama i zahvaljujemo mu na radosnom odazivu da nam održi ove duhovne vježbe, koje su nama, kandidatima, važan i sastavni dio našega života. Također zahvaljujemo našemu meštru fra Ljubi za svu potrebnu orzanizaciju prilikom ovih duhovnih vježbi. I svakako zahvaljujemo kuhinjskom osoblju i ljubaznoj braći karmelićanima na ugodnoj gostoljubivošću.
