U nedjelju 25. rujna bogoslovi hercegovačke i zadarske franjevačke provincije zaputili su se na otočić Košljun, smješten između grada Krka i Punta.
Ta oaza mira bila je mjesto naših duhovnih vježbi, mjesto na kojem smo trebali napuniti naše duhovne baterije i spremnije krenuti u novu akademsku godinu te pogledati kročimo li još uvijek pravim putem, kročimo li stopama našeg serafskog Oca Franje. Voditelj naših duhovnih vježbio bio je karmelićanin, otac Zdenko Križić. Govorio nam je o temi poziva. Iako se isprva činilo da je već sve poznato o toj temi, otac Zdenko uputio nam je toliko korisnih životnih riječi i savjeta da je svaki brat mogao ponešto pronaći za sebe. Nesebična ljubav prema braći, prema sebi i drugima, napasti koje nas žele udaljiti od Gospodina, križ, patnja zbog nečeg višeg, život u isitini samo su neki od detalja koje je razlomio i bratski podijelio s nama.
Budući da se sunce još uvijek nije bilo skrilo za oblake, svaki dan smo mogli odmoriti i tijelo šetnjama, molitvom u prirodi, igranjem nogometa pa čak i kupanjem. Braća u samostanu zaista su bili pravi domaćini te nam širom otvorili vrata samostana, a još šire vrata svoga srca. Duboko se nadam da će tih šest dana uroditi plodom i u našim životima, da će molitve izrečene na tom otočiću doći do Gospodina i pomoći nam popraviti ono što se možda ruši u našim srcima i našoj svakodnevici.
Gospodine, dao si milost svetom Franji da može slijediti Isusa Krista. Daj i nama tu milost, da po Isusu Kristu, ustrajno slijedimo stope svetog Franje!
