Godina je 1844. dvanaestorica fratara Franjevačke provincije Bosne Srebrene, koji su rođeni u Hercegovini, napušta samostan sv. Katarine u Kreševu i kreće put domaje. U rukama imaju pisanu dozvolu da mogu graditi samostan. Srca izgaraju od ljubavi. Seljački pjesnik Nikola Kordić gotovo stotinu godina poslije to opjeva: Zovu nas tamo drage uspomene, ljubav i vjera i gole stijene, potreba prijeka bijednog Hercegovca. I fratri dolaze na Čerigaj, koji postaje Porcijunkula naše Provincije, majka svih drugih samostana i crkava. 1852. Zajednica postaje Kustodija, 1892. Provincija. No, 1844., po prvi put nakon 1583. fratri se u Hercegovinu vraćaju da bi tu i ostali. Tu uspomenu, sjećanje i zahvalnost, tu životnu povezanost sa svojim identitetom hercegovački fratri slavili su na Čerigaju i Širokome Brijegu u subotu, 29. 11. 2014., na blagdan Svih svetih Franjevačkog reda. (foto: fra3 i D. Ledić)
