U svojoj novoj kolumni naš fra Svetozar raskrinkava prljavu sekularizaciju koje smo i mi stalni svjedoci...
Američki dnevnici: US Today, Washington Post, New York Times prije dvije godine iznijeli su proglas i poziv: Vrijeme je da napustite Katoličku Crkvu: Ili ste za prava žena, ili za nepravdu koju im biskupi čine. Ne tako davno, na javnoj televiziji u Hrvatskoj jedan svećenik u razgovoru s novinarom bio je prisiljen braniti Crkvu i sebe. Naime, prigovor je bio da Crkva raspolaže s enormnim količinama novca i moći, da se bahato i neodgovorno ponaša. Uostalom, reče novinar, zašto će Crkvi katedrale, dvorane, zašto svećenici imaju aute i kuće?
Stoga je razumljivo da se pitamo kakva bi
Crkva i kakav bi svećenik za njih danas
trebali biti? Sekularna kultura nameće image da bi svećenik uvijek trebao biti siromah
i uvijek obilno pomagati siromahe. To da bi svećenik trebao dati – to svi znaju
i očekuju. Odakli bi trebao dati to treba znati samo on, svećenik.
Osjećam kao da se nameće neka kritična masa
pritiska što bi svećenik trebao i što ne bi trebao biti. Svećenik ne bi smio
imati kuću. A ako bi ipak imao kuću, onda to svakako mora biti kuća koja će
služiti svima. Ta kuća morala bi biti malena i od najskromnijeg materijala. Po
svome izgledu morala bi biti takva da je oni koji prolaze pokraj nje uopće ne primijete.
Svećenikova kuća ne bi trebala biti
primjećena jer bi netko tko nije vjernik
tim putem mogao proći i tako biti povrijeđen. Takva kuća mogla bi uvrijediti nekoga tko pripada drugoj vjeri to nije dobro. Bolje je dakle da takve kuće
ne postoje. Nije dobro da pokazuju da još ima vjere i vjernika. Svećenik ne bi
smio imati stav i vlastito uvjerenje o stvarima koje treba vjerovati, posebno
ako je to uvjerenje različito i drugačije nego oni u sekularnom svijetu žele.
Postoje dva iskonska grijeha koje svijet
svećeniku ne može oprostiti. Prvi svećenikov grijeh jest da postoji. Postojanje
svijet svećeniku ne može oprostiti.
Drugo, ako svećenik kao i drugi ljudi
učini neko zlo, ako sagriješi, to mu svijet nikako ne može oprostiti.
Nadalje, što nam govori moderni svijet.
Vjerovati – to se može, to je dozvoljeno, ali nikako po crkvenim normama.
Vjernici bi trebali vjeru formirati iz istih izvora gdje se formira javna, masovna, moderna kultura. Tako i svećenici ne bi trebali propovijedanje i svoje uvjerenje temeljiti ne
na nečemu što propovijeda Crkva, već na onome što svijet kaže, što na ulici
čuju i što je popularno.
U SAD-u Katolička Crkva i katoličke bolnice
ne mogu i neće odstupiti od normi morala i zbog toga jako pate. Crkva ne
može prestati štititi život. Ne može prestati štititi osnovna moralna načela pa
i pod cijenu svoga postojanja. Silom se nameću nemoralna načela koja Crkva ne
može prihvatiti. Crkva je kao i kroz protekla stoljeća spremna trpjeti radi
načela Evanđelja. Ništa novoga. Ništa se nije promijenilo. Na svoj način
progonstvo vjere se nastavlja, samo se sredstva mijenjaju.
Gore spomenuti proglas iz iz moćnih američkih novina ovako dalje govori: Crkvu ne možemo promijeniti samo borbom iznutra, borbom za kontrolu rađanja, za abortus, pravima homoseksualaca, istospolnom ženidbom, borbom za oplodnju in vitro. Trebaš poći korak dalje. Prestani biti katolik, iziđi iz Katoličke crkve. Ovo su još neki zahtjevi koje proglas iznosi: Ti si bolji nego Crkva! Zašto si još unutra? Zašto si u toj Crkvu koja se bori protiv žene i ženu diskriminira? Zašto dozvoljavaš da tvoju djecu Crkva indoktrinira? Pridruži se nama koji smo postavili čovjeka iznad dogme, iznad vjere. Zar ne znaš: Tvoja pamet je Crkva. Hoćete li vi birati što je dobro ili će za vas birati biskupi? Konačno zašto idete u Crkvu koja vodi ratove protive kontracepcije, abortusa, protiv sterilizacije i tako dozvoljava nepotrebne patnje, prenapučenost, socijalne probleme i smrt. Za probleme svijeta Crkva je direktno odgovorna.
Na koncu, mi ni ne vidimo problem u tome
što netko vodi rat protiv Crkve. Ništa novoga. Tako je bilo od početka, sve od vremena našega Gospodina.
Ostaje pitanje gdje ćeš ti tada biti. Koju stranu ćeš ti uzeti i uz koga ćeš stati?
Kome ćeš povjerovati? Hoćeš li stati uz Gospodina?
Dragi čovječe, ti si Crkva koja u ime Kristovo
dolazi u ovaj svijet. Crkva nije ono što se vidi samo u svećenicima. Crkva je
ono što se vidi u svima nama, u svakome od nas. Ti si sjeme koje je Gospodin
bacio u ovu zemlju. Mnogi Krista neće
moći upoznati nigdje na drugome mjestu nego u susretu s tobom. Dragi čovječe,
jesi malen. Veoma si malen. Tako se osjećaš: Malen i nejak – kao gorušično
sjeme. Bog je tako odlučio. Nema i ne želi nikoga drugoga umjesto tebe. Tebe
stavlja u ovaj svijet i na tebe se oslanja. Tebe u ovu zemlju usađuje. Nikoga
drugoga.
