We are ordinary people beautiful as we are we can still get lost, It's easy to get lost
»O sretna li grijeha koji nam je zavrijedio takva Otkupitelja imati!« (Liturgija vazmene noći).
Čini mi se da sam sklon zaboraviti trenutke svog života u kojima sam posebno osjetio Božju milost. Kad god pričam o svom životnom putu, posebno ističem ljude i trenutke koji su unosili dobro u moj život. Činim to iz zahvalnosti. Međutim, zaboravljam jedan dio sebe koji je utjecao na moj odnos s Bogom više nego ijedan drugi faktor. Moj grijeh.
Jedan moj prijatelj je u šali rekao nešto kao da ne diram u njegov grijeh, jer je on stvarno njegov i bez njega ne bi bio to što jest. Naravno da nije bio do kraja ozbiljan, ali me je ipak upozorio na drugi kut gledanja na grijeh. Grijesi su sastavni dio naše životne povijesti. Dio nas ako hoćete. U Bibliji stoji da je čovjek stvoren od praha. Nije to nikakav znanstveni iskaz, nego teološka poruka. Čovjek je od početka krhko biće. Sklon slabosti i grijehu. Čovjek od svojih početaka griješi. Ljudski je griješiti. Istina, ta čovjekova grešnost je izvor mnogih patnji u svijetu. Izuzmemo li prirodne nepogode, čovjekova grešnost je izvor svih zala u svijetu. Grijeh je u korijenu svega zloga što nas okružuje.
Ipak, sretna li grijeha! Grijeh je ono što nam najočitije otkriva Božju milost. Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost (Rim 5,20). Čovjek u svojoj krhkosti griješi, a Bog to dopušta da bi mogao palom čovjeku iskazati milost. Božja ljubav je osobito djelatna na mjestima gdje je izobilovao grijeh. Kristova smrt na križu je sramotno djelo grešnika koji razapinju pravednika, a Bog to pretvara u sredstvo spasenja. Valjda se i ljudska ljubav može kušati grijehom. Lako je ljubiti dok druga osoba ne zgriješi, dok nas ne povrijedi, ali ljubiti unatoč ili, dapače, baš zbog grijeha drugu osobu, to je tek ljubav po uzoru na Boga. Koliko je samo nezamjenjivih osoba u našim životima začeto u grijehu? Grijeh je uvijek prilika za ljubav.
Moj grijeh. Nijedan svećenik me nije privukao Bogu kao moj grijeh. Grijesi su me tjerali da tražim milosrdnog Oca, da se vraćam u dom Očev. Moj grijeh me učio razumijevanju za ljude koji su pali. Moj grijeh me ponizio, činio poniznim. Grijeh je taj koji mi je pokazivao i još uvijek mi pokazuje koliko sam slab i nemoćan bez Boga. Grijesi su sastavni dio onoga što jesam. Oni su moja krhkost. Moja prošlost, budućnost i sadašnjost. Odbacujem ih u dodiru s Onim koji ih zaboravlja, ali ih ja ne smijem zaboraviti da ne bih zaboravio Onoga koji mi je oprostio.
Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? Nipošto! (Rim 6,1-2)
Grijeh ne trebamo stvarno ljubiti. Ljubimo onoga koji grijehe oprašta. Malo sam lagao u naslovu (Bože mi oprosti!). Moj grijeh nije moj ljubljeni grijeh. Ono što želim reći jest to da smo samo ljudi i da ne trebamo odbaciti same sebe jer griješimo. Griješimo i griješit ćemo, ali to je dio naše ljepote jer grijeh otvara prostor za Božje milosrđe.
Ili kako to kaže Kodaline:
Maybe today it’ll get better
I hear what you say we’re in this together
Now I’m starting to see
Hoping and praying
We’ll never win, win without playing
Cause we are ordinary people beautiful as we are
We can still get lost, lost
It's easy to get lost
