Kako to da fratri igraju nogomet? Igraju li ga u habitu i zašto uopće, pored svih ostalih obveza, igraju nogomet? Kako to da se iz samostana trči na nogometni teren?
Kao franjevački bogoslovi nastupali smo u ovogodišnjoj Katoličkoj malonogometnoj ligi koja je započela u listopadu prošle godine. Postoji mnogo više dodirnih točaka između sporta i našega načina života nego li bismo na prvu loptu mogli zaključiti. Kao što zajednica ne postoji bez osoba, tako ni nogometna ekipa ne može postojati bez igrača. Ekipa je jedna, iako je sastavljena od različitih, jedinstvenih igrača. Nije važno na kojoj poziciji se nalazimo - bilo u napadu, bilo u obrani, bilo na tribinama - svi smo dio iste ekipe!
Iako je svatko ponaosob jedinstven i nalazi se na različitoj poziciji, svi smo dio jednog tima. To je različitost, ali različitost koja vodi sjedinjenju, a ne razjedinjenju. To je ona različitost, odnosno posebnost koju svatko od nas ima jer je jedinstven. Poštujući to, prvenstveno kod sebe, a onda i kod drugoga, uopće ne želim igrati na nekoj drugoj poziciji, već ću na svojoj dati najbolje od sebe jer sam baš stvoren za tu poziciju. Kad bismo svi bili napadači ili, pak, svi vratari, zar bismo mogli igrati? Naravno da ne, stoga je nužna različitost svakog igrača. Različitost je preduvjet jedinstva! U ekipi je svatko važan i ni bez koga ekipa ne bi mogla igrati. Još snažnije - ekipe na takav način ne bi niti bilo.
Ovdje je se nužno zaustaviti i dati na važnosti igraču, čovjeku, osobi. Svatko pridonosi ekipi, svatko je bitan i bez igrača bi ekipa bila tek zamisao. Čovječe, bez tebe tvoja ekipa ne bi mogla igrati! Svatko je jedinstven i svatko ima vlastite kvalitete, svatko je pozvan dati najbolje od sebe – za drugoga. Nogometnim rječnikom - ,,dodati loptu na drugu!''
U nogometu, baš kao i u svim ekipnim sportovima, nikada pojedinac nije u prvom planu, u smislu da samo o njemu ovisi ekipa. Ekipa ovisi o svakom igraču i o zajedništvu - ako toga nema, nema ni ekipe. Svaki igrač je odgovoran i pozvan izgrađivati to zajedništvo. Ako želim da moja ekipa igra bolje, trebam dati najbolje od sebe, jer sam dio ekipe. Dajući najbolje od sebe, umah i moja ekipa igra bolje. Igrati i osjetiti iskreno zajedništvo možemo samo ako nesebično dodajemo loptu, jer i mi smo je od nekoga primili. Ono što je ključno jest to da se istinska pobjeda ne sastoji u tome da moja ekipa bude rezultatski bolja od druge. Pobjeda, ili bolje reći radost i slavlje, sastoje se u tome da možemo jedni drugima pružiti ruku nakon utakmice, doživjeti istinski susret i čovjeka pored sebe.
Podijelit ću s vama jednu priču...istinitu. Prije par mjeseci došao sam u rodni kraj, bilo je božićno vrijeme pa sam bio na odmoru od studijskih obaveza. U samostanu sam susreo Marija, salezijanskog bogoslova koji je na studiju u Rimu i koji je također bio na odmoru. Proveli smo neko vrijeme u zajedništvu s ostalom braćom i nakon toga se razišli. U predvečerje sam dobio poziv od jednog prijatelja da zaigram nogomet, na jednom turniru. Rado sam prihvatio i, došavši na teren tik pred utakmicu, shvatio sam da moja ekipa igra protiv Marijeve ekipe, koji je isto tako prihvatio poziv od jednog svog prijatelja. Nakon završetka utakmice susreo sam se još nakratko s Marijem koji je žurio na bus za Rim. Bilo bi očekivano da će, nakon onog jutrošnjeg, sljedeći susret Marija i mene, dvojice redovnika, ponovno biti u samostanu, a ne na nogometnom terenu, i još k tomu u suparničkim ekipama. Ljudima je lijepo bilo vidjeti i susresti redovnike na nogometnom terenu, a i meni još ljepše - zaigrati nogomet s njima.
Nogomet nas izdvaja iz uobičajenog i odvodi nas u neku drugu sferu. Dok igramo, gubimo osjećaj za vrijeme, stvaramo odnose i doživljavamo zajedništvo koje je samo slika onog zajedništva koje vlada u Presvetom Trojstvu, i u koje ćemo, s punom nadom, jednom biti uvučeni. U životu moramo učiti igrati i trčati s nadom, radosno.
Svatko je na svojoj poziciji (u svome zanimanju) pozvan graditi odnose u Ljubavi, kako bi ovdje na zemlji mogao okusiti djelić vječnosti. Budimo svi dio iste ekipe - ekipe Ljubavi. Za nju pravo nastupa imamo svi mi, jer smo stvoreni biti dio te ekipe.
Nek nam evanđelje bude nogometna lopta, iziđimo na teren i zaigrajmo...
