Za tobom ću kamo god ti pošao

Kršćanstvo je strpljivo. Isus nam time pokazuje da moramo biti strpljivi s onima koji su drugačiji, koji su daleko od Boga, koji su izgubljeni.

Lk 9, 51-62

Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.

Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«

Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«

I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.«

Isus Krist nije došao dokazivati i nametati, a pogotovo ne prisiljavati na istinu, na riječ koju govorio. Kristova riječ uvijek je bila: „ako hoćeš“, i on je dolazio do srca onih ljudi koji su to htjeli, do srca svakog čovjeka. No Isus ne odbija nikog od onih koji dođu slušati njegovu istinu. Makar netko bio i najveći grješnik, ako je svojom voljom prihvatio Isusovu riječ, on ga je prihvatio. Čak i ako ne bi prihvatio njegovu riječ, Isus i dalje ne odustaje od čovjeka, što možemo vidjeti u današnjem evanđelju.

Isus putuje od sjevera prema jugu i ide za Jeruzalem. Kad bi židovi putovali tim putem prema Jeruzalemu, zaobilazili bi Samariju jer su Samarijanci za njih bili nepoželjan narod. Vidimo da Isus ne zaobilazi Smariju, nego je ušao u nju. Taj Isusov čin nam pokazuje kako on nikoga ne odbija.

No vidimo dalje da Samarijanci odbiše prihvatiti Isusa jer je podrijetlom židov. Jakov i Ivan na to oštro regiraše: „Gospodine, hoćeš li da kažemo ognju s neba da ih sve sprži.“ Isus ih je zbog toga prekorio. Zašto? Isus, bez obzira na to što su ga Samarijanci odbili, i dalje im daje priliku i čeka ih jer je strpljiv. Kršćanstvo je strpljivo. Isus nam time pokazuje da moramo biti strpljivi s onima koji su drugačiji, koji su daleko od Boga, koji su izgubljeni.

Nakon neprihvaćanja Isus nastavlja dalje prema Jeruzalemu. No dok su putovali neki čovjek reče Isusu: „Za tobom ću kamo god ti kreneš“. Isus njemu na to odgovara: „Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio“. Ovaj čovjek je znao za Isusa jer se o njemu puno pričalo. Iz te činjenice pomislio je Isus i njegovi apostoli imaju divne vile i prostore, novac itd. No kad je vidio da nemaju ništa odustaje - hvala, ali radije ne! Ovdje možemo vidjeti našu navezanost na zemaljsko.

Dalje u evanđelju vidimo kako Isus poziva mladića da pođe za njim. Mladić prihvaća Isusov poziv, ali samo da prije toga pokopa oca, odnosno kad mu otac umre. Još jedan mladić prihvaća poći za njim, ali samo da mu najprije dopusti da se oprosti sa svojim ukućanima. No Isus im drastično odgovara: „Pusti da mrtvi pokopavaju mrtve…Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazre nije prikladan za Kraljevstvo Božje“. Isus ovim izjavama uvodi novu ljestvicu vrijednosti i kao da poručuje: „Ja sam vrjedniji od onoga što je tebi najvažnije, a to je poštovanje oca i majke. Ja sam vrjedniji i od oca i majke.“ Isus ovim izjavama želi reći: „Ja ti trebam biti na prvom mjestu.“

Isus nam današnjim evanđeljem želi poručiti dvije važne stvari. Prva je ta da uvijek budemo strpljivi prema drugima koji su drugačiji, s onima koji razmišljaju drugačije od nas i koji su daleko od Boga. Druga je da nam Bog uvijek mora biti na prvome mjestu, a da nam sve što imamo i posjedujemo uvijek treba biti sporedno. Jer ako nam je Bog na prvom mjestu, onda smo slobodni ljudi. A ako nam je sve drugo na prvome mjestu, onda smo robovi ovoga svijeta.