Sličnost Kristu

Ovaj evanđeoski ulomak kojega Crkva pred nas stavlja na četvrtu vazmenu nedjelju, zvanu i »Nedjelja Dobroga Pastira« poprilično je kratak. Svega četiri retka. U prva dva retka Isus govori o poslušnosti i nagradi onih koji idu za njim te da će ih ljubomorno čuvati i braniti. Potom u trećem retku ovoga ulomka svjedoči o Očevoj veličini te također o ljubomornom čuvanju. Na koncu, Isus zaključuje: »Ja i Otac jedno smo«

Iz ovoga proizlazi da za ovce – za sve nas nagrada – spasenje dolazi hodom za Isusom. Možda bolje rečeno sličnosti, suobličavanju Kristu. Time naše otkupljenje dobiva krsitocentrično značenje. Krist je prava slika Očeva te naša sličnost Bogu postaje sličnost Kristu. Odnosno, naša se sličnost Bobu mjeri po sličnosti Kristu. U Isusu se ostvaruje i cilj stvaranja čovjeka. S Isusovim uskrsnućem i naša sličnost Bogu dobiva novu kvalitetu. Po uskrsnuću, ne samo da nam je obnovljena zasjenjena i nagrđena slika Božja u nama, nego postajemo čak sinovi Božji. Sinovi onoga milosrdnoga Boga koji nas ljubomorno čuva u svojoj ruci. Međutim, suobličavanje Kristu nipošto nije pasivno. Ono je aktivno, djelatno evanđeosko življenje.
Na ovu  »Nedjelja Dobroga Pastira« preporuča se u homilijama i molitvama dotaknuti svećeničkih i redovničkih zvanja i na njih potaknuti. Bit ću kratak i samo ću citirati molitvu pred križem sv. Franje Asiškoga kako bi svatko pokušao otkriti volju Božju i najbolji put vlastitoga suobličavanja Uskrslom –

Dobrom Pastiru:
»Višnji i slavni Bože
rasvijetli tmine srca moga,
daj mi pravu vjeru,
čvrsto ufanje i savršenu ljubav,
razum i znanje, Gospodine,
da vršim tvoju svetu i istinitu zapovijed.
Amen.«