Isus ispunja rupe u zakonu, one prostore koji mi omogućuju da se sakrijem iza izvršavanja zakonskih odredbi i pravila, ne mijenjajući život. Ako pristanem živjeti po Isusovu zakonu, onda ne mogu biti legalist. U tome je sadržana nova pravednost.
Mt 5, 17-37
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.« Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne 'Glupane!', bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: 'Luđače!', bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića. Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub. Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: 'Da, da, - ne, ne!' Što je više od toga, od Zloga je.
Tekst koji je pred nama nastavak je Isusova Govora na gori, koji jasno pokazuje novost njegova naučavanja. Istodobno, pokazuje se da narav te novosti nije u tome da ukida sve što joj prethodi. Bog je čovjeka stvorio i objavio mu se da ga pozove i primi u zajedništvo sa sobom. Sve što čini, čini da nas spasi. Izabrao je sebi izraelski narod po kome je to spasenje započelo. Po Mojsiju je dao Zakon čija je svrha bila čuvati narod u zajedništvu s njime. Po prorocima Bog je poticao narod na vjernost i najavljivao novi zakon. On se konačno dogodio u Isusu Kristu. U njemu je nastupila punina. Evanđeoski tekst upozorava da ispunjenje Zakona nema veze s relativizacijom, mlakim i neozbiljnim shvaćanjem. Zapravo, čini se da Isus ispunja rupe u zakonu, one prostore koji mi omogućuju da se sakrijem iza izvršavanja zakonskih odredbi i pravila, ne mijenjajući život. Ako pristanem živjeti po Isusovu zakonu, onda ne mogu biti legalist. U tome je sadržana nova pravednost.
Ipak, ove dopune Zakona čine ga na neki način još zahtjevnijim. Ne mogu vrijeđati brata, a prinositi darove Bogu. Ne mogu se zadovoljiti time da mi vanjština bude uredna. Ne ostaje prostor za komplicirana tumačenja, za olakšice i plesanje po rubu. Upućen sam na radikalni izbor: Da, da – ne, ne! Nije li sve to preteško? Kakva je to radosna vijest koja otežava pravila igre?! Mogu li uopće vršiti ovakav zakon?
Vratimo se na početak. Sve što Bog čini usmjereno je prema našemu spasenju. A Isus je došao osloboditi čovjeka, a ne dodatno ga opteretiti. Punina je njegova zakona u ljubavi, a ljubav je u vjernosti. Jasnoća evanđelja želi mi pomoći da budem vjeran, a to je zapravo jedino što se od mene traži ako želim biti Kristov učenik. O tome i govori mudri Sirah u prvome čitanju: Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi, u tvojoj je moći da budeš vjeran. On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju. Pred čovjekom je i život i smrt: što on više voli to će mu se dati. (Sir 15,15-17)
Ako hoću, mogu držati zapovijedi. Hoću li? Pozitivan odgovor na ovo pitanje omogućuje mi da budem vjeran. U mojoj je moći da budem vjeran. Ne da se sam spasim. Nisam ni pozvan na takvo što. Na koncu, ljudima je nemoguće, ali ne Bogu (Mk 10,27). Bogu je moguće i on spašava. A biti vjeran znači neprestano nastojati obraćati se Bogu, odsijecajući sve što me od njega odvaja. Od njega me ne odvajaju samo teški moralni propusti, nego i zapovijedi koje sam sebi propisujem. Nisam pozvan biti najbolja verzija sebe. Evanđelje je jasno: Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski! (Mt 5,48) I na drugome mjestu: Bez mene ne možete učiniti ništa. (Iv 15,5) Živjeti po logici evanđelja znači odreći se sebe i vlastitih pokušaja samospašavanja, a prihvatiti Boga i njegovo spasenje. Kako netko reče: Naše je htjeti, a sve drugo upriličuje Bog. Hoću li?
