Događaj iz Nazareta koji nam je Sveti Luka zapisao bio je jedinstveni i neponovljivi trenutak koji je promijenio svijet. Svijet koji je doista trebao pomoć i to ništa manju od one koju mogu dati super junaci iz hollywoodskih filmova. Svi znamo kako to izgleda. S jedne strane imamo ljude koji su u nevoljama i problemima ovoga svijeta ili su u strahu od zlikovca i bespomoćno vape za pomoć i spas. S druge strane imamo super heroja koji u jednom neočekivanom trenutku dolazi, pobjeđuje negativca, rješava problem i donosi spasenje i mir.
Lk 1, 26-38
Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«
Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.
Događaj iz Nazareta koji nam je Sveti Luka zapisao bio je jedinstveni i neponovljivi trenutak koji je promijenio svijet. Svijet koji je doista trebao pomoć i to ništa manju od one koju mogu dati super junaci iz hollywoodskih filmova. Svi znamo kako to izgleda. S jedne strane imamo ljude koji su u nevoljama i problemima ovoga svijeta ili su u strahu od zlikovca i bespomoćno vape za pomoć i spas. S druge strane imamo super heroja koji u jednom neočekivanom trenutku dolazi, pobjeđuje negativca, rješava problem i donosi spasenje i mir.
Znam da zvuči smiješno, za neke možda nedostojno jer uspoređujem Presvetu Riječ Božju s jeftinim klišejima iz filma i stoga se unaprijed ispričavam čitatelju. Odmalena za mene je to bilo tako. Ako promislimo način na koji je Bog Otac odlučio poslati svoga Sina na zemlju da je otkupi i spasi iz tamnice grijeha, vidjet ćemo da je događaj koji se zbio onog dana, šestoga mjeseca u galilejskom gradu Nazaretu zapravo bio dolazak super heroja.
Ona osoba koja je fascinirana moćima i sposobnostima Marvelovih superjunaka, trebala bi biti oduševljena likom Isusa Krista koji je i Bog i čovjek. Jer dolaskom u ljudski svijet Isus je ispunio ono što su mnogi od davnina priželjkivali i čekali. Za jednoga Židova ovdje je Jahve, za jednoga kršćanina ovdje je Spasitelj, za jednoga grčkog filozofa ovdje je Logos, istinoljubivom čovjeku koji ne poznaje Boga ovdje je smisao i istina.
Doista, svakomu stvoru na zemlju došao je njegov stvoritelj koji govori: „Ja sam put, istina i život." Tu rečenicu uzimamo zdravo za gotovo, ne misleći kolika je bila glad za smislom i istinom davno prije Božjega dolaska.
Nikad nije bilo vremena a da nije bilo ničega, jer kad bi bilo ničega, ne bi moglo biti nečega. Nikad nije bilo vremena da čovjek nije bio svjestan realnosti u kojoj se našao i bio stvoren. Za tu realnost čovjek je smislio ime i nazvao je bog. U svakoj zemlji i kulturi postojao je bog koji je živio negdje na nebu i tražio štovanje. Štovanje toga boga je uvijek vodilo u mitologiju što se može vidjeti u Homerovoj Ilijadi. Otprilike u isto vrijeme kada je nastala Ilijada, skupina grčkih filozofa iz Mileta u Joniji htjela je nešto opipljivije nego što nudi ta mitologija i pitala se gledajući svijet oko sebe: „Sigurno postoji neki veći princip?! Možda je to voda? - kako je mislio Tales. Možda je to vatra? - kako je Heraklit mislio. Vatra ima značaj nečeg temeljnog, a za temelj svih stvari Heraklit je smislio ime Logos.
I odjedanput, Heraklit je došao do dubljeg zaključka. Prvo - postoji red, drugo - taj red nije statičan, nego se kreće, i treće - postoji sila koja ga pokreće i ta sila je nezaustavljiva! 500 godina kasnije ova drama je kulminirala u proslovu Ivanova Evanđelja kada je napisao: „U početku bijaše Logos i Logos bijaše Bog." Logos je bio osoba koja je uzela na sebe križ, dala se bičevati, razapeti, umrijeti za sve i promijeniti tijek ljudske povijesti.
Vrijeme više nije bilo samo broj pokreta, kako je Aristotel tvrdio. Vrijeme je drama koja od sada ima svoj početak, sredinu i kraj. Početak se zbio u toj maloj nazaretskoj sobici u kojoj je bila Blažena Djevica Marija kada joj je došao arkanđeo Gabrijel i rekao da će biti Majka Boga. Možete li si zamisliti taj prizor kada u sobu ulazi moćan i snažan arkanđeo? Marija je, kako znamo, bila prestrašena tom veličanstvenom pojavom s Neba, a imala je i razloga jer se u židovskoj tradiciji vjerovalo da tko vidi Anđela, odmah umire. No Gabriel je umiruje i kaže: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus."
Crkva nas uči da anđeo nije ime nego označava službu. Anđeo stoga znači: vjesnik i on je zadužen za to da ljudi dobiju Božju poruku kao što se u Starom Zavjetu često može vidjeti.
No ovoga puta Poruka nije ista, za posebnu i veliku vijest o tome kako će sam Božji sin doći među ljude Bog šalje arkanđela Gabrijela. Arkanđeli Bogu služe u posebnim i važnim zadaćama i može se vidjeti kako Bog želi da se radosna vijest navijesti po posebnom sluzi. On će navijestiti Djevici Mariji da je ona našla milost kod Boga i da je dostojna te časti koju nije dobila ni jedna druga žena, niti će je ikad dobiti. Marija će biti ona kuća zlatna i škrinja zavjetna za Mesiju koji treba doći.
Crkveni Oci govore da je Marija presveti šator Višnjega i slika Crkve, ona je od svojega tijela napravila Tabernakul ukrašen zlatnim djevičanstvom i sjajem poniznosti. Nemojmo se čuditi što je Bog baš nju odabrao, jer u Mariji je našao poniznost i skromnost koja podsjeća na onu Isusovu i s time je zadobila Božje povjerenje. Bog je vidio da će Isus biti u sigurnim rukama Bezgrešne Djevice do trenutka ljudskog otkupljenja.
Kao što svaki roditelj želi da njegovo dijete dobije najbolje od najboljega, isto tako i Bog Otac želi svome sinu najbolje od ljudskoga roda, a to je skromna i ponizna djevojka iz Nazareta. Bez udjela muške osobe Marija je začela po Duhu Svetom i svojim pristankom postaje službenica Gospodnja i nova Eva od koje sotona drhti i strepi.
Ona je prihvatila ono što je Bog tražio od nje, tj. prihvatila Božju volju i tim činom za nas je otključala sef raznovrsnih milosti koje od tada neprestano padaju s neba. Bog i od nas očekuje da vršimo njegovu volju jer u tome leži smisao i spasenje naših duša. To možemo vidjeti u prizoru o prvom blaženstvu gdje žena iz mnoštva viče Isusu: „Blažena utroba koje te nosila i prsi koje si sisao“! – On odgovori: još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!“ (Lk11,27-28).
Čuvati Božju Riječ zaista znači živjeti po Božjim zapovijedima i odražavati svetost Krista među ljudima. To ne možemo bez Svete Pričesti koja je opipljivi dokaz navještenja i Nadnaravne prisutnosti među nama danas. U Svetoj Euharistiji najbolje i najpotpunije otkrivamo ljubav Božju. Ona otkriva istinu o ljubavi Božjoj prema nama i u nama hrani slobodu da ljubimo kao što Bog ljubi.
Dalje možemo vidjeti da je Marija s pravom uplašena i zbunjena i postavlja Gabrielu pitanje: „Kako će to biti kada ja muža ne poznajem?“ Evanđelist Luka namjerno nije izostavio ovaj dio gdje je Marija skeptična i postavlja pitanje. Danas je mnogo onih što misle da im je sve što se tiče vjere 100 % jasno i da im ne treba objašnjenje i produbljenje i lako zapadnu u zabludu. No, Marija nije takva. Ona traži potvrdu jer je svjesna da ne zna sve i spremna je biti poučena kao prava Kristova službenica. Bog nikada ne bježi od naših pitanja i sumnji, On i želi da naša vjera bude potkrepljena razumom koji je sam stvorio da ga koristimo na njegovu slavu. Želi da ljubav prema njemu bude čista i prokušana u ognju sumnje i nedoumice kako bi kasnije bila jača i čvršća. Jer vjera koja nije prošla kroz svoju tamnu noć duše i maljeve sumnje, nikad neće biti spremna na žrtvu i patnju poradi Krista.
Na Marijino pitanje Gabriel odgovara: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti." Gabriel joj zapravo rekao da svoje sumnje i brige stavi Duhu Svetom na ramena i da se njemu prepusti u potpunosti. Povjerenje je ovdje bitno. Povjerenje je ona vrlina koja ne pada “s Marsa“ već se mora zaslužiti i teško se izgrađuje. To je čini toliko dragocjenom jer nas dovodi do toga da svoju vjeru zaista ispitamo i utvrdimo koliko je snažna. Zato Bog želi naše povjerenje i zaslužuje ga. Kada mu ga damo, on to nagrađuje mnogim milostima i duhovnim slastima jer vidi da smo mu se prepustili i tada Duh Sveti može djelovati u našem životu. Osoba koja se dade „opiti“ Duhom Svetim dobro zna o čemu govorimo. Ta osoba ima snagu pobjeđivati kušnje i nevolje, zadržati u srcu mir kad je najgore, opraštati uvrede koje prije ne bi, imati milosrđe za one najgore, žrtvovati se za bližnje i moliti kao vatrom raspaljen.
Ako Duh Sveti čini čudesna djela u našim životima iako smo grešni, onda je u životu Blažene Djevice Marije učinio čudo nad čudima poslavši živoga Logosa među ljudski rod. Poslušnost Duhu Svetom mogu prepoznati i prihvatiti samo ponizne osobe koje ljube Boga, a takva je bila Marija. To je ona i učinila kad je rekla: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ Marija kao najveća i najpoznatija žena na svijetu izgovara ove riječi koje danas paraju uši mnogim neprijateljima Križa Gospodinova. Oni su navikli izgovarati: „Neka mi bude po riječi mojoj“ i za njih je govor o poniznosti uvreda i „ponižavanje ljudskog dostojanstva“, no Majka Božja to gleda kao rast u kreposti i zbližavanje sa Isusom.
Kada iskreno izgovorimo ove svete riječi, postajemo službenici Gospodnji, postajemo slični Mariji, prihvaćamo Božji plan za nas, a to je Kraljevstvo nebesko. Ne postoji ništa sramotno i ružno u poniznosti i malenosti koliko god nam to svijet na silu nametao i govorio, jer to su ožiljci koje Bog želi vidjeti na nama i koji se mogu vidjeti kod svetaca. Svetci su oni koji su svoju krunu zavrijedili i mole se da što prije k njima dođemo.
Osobno se jako veselim tom susretu jer to je svrha moga ovozemaljskog života koji mi je darovan da Boga spoznam, ljubim i da mu se pridružim u Raju. Zbog toga je naš „Super Heroj“ i došao na ovaj svijet, zar ne? Tamo će biti sv. Franjo sa svojom braćom, sv. Ignacije, sv. Terezija, Apostoli, Evanđelisti, baka, djed, Anđeli i mnogi drugi koji skupa s Marijom uživaju slasti Neba i promatranje ljepote Trojedinog Boga. Naša nas mjesta čekaju, zato budimo spremni na ono „Što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni u srce čovječje nije ušlo, jer to je Bog pripravio onima koji ga ljube“ (1 Kor 2, 9)
