Danas mi slavimo svoju Majku. Njoj se molimo i utječemo, Nju častimo i ljubimo. I otvaramo joj svoje srce dopuštajući joj da nas zagrli i utješi i da nas vodi k svome Sinu.
U vremenu adventa, svake godine, Crkva slavi svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije. Dok se spremamo za Dolazak Sina Božjega, mi častimo i njegovu Bezgrješnu Majku, koju Gospodin – po svojem božanskom promislu – od vjekova vjekovječnih očuva od ljage istočnoga grijeha, kako bi bila dostojan stan Onomu koji ima doći. Marija je zasigurno jedna od najspominjanijih i najopjevanijih osoba u povijesti čovječanstva. Predivne stihove o Mariji u baštinu su nam ostavili i brojni hrvatski pjesnici poput Šimića, Matoša, Ujevića, Nazora, Bubala i brojni drugi. Marijanska pobožnost najrasprostranjenija je u cijeloj Crkvi, a osobito je njeguju prosjački redovi: dominikanci i franjevci. Naš hrvatski narod Mariju naziva i svojom Kraljicom i Najvjernijom Odvjetnicom.
Liturgija ove svetkovine pred nas stavlja odlomak iz prvog poglavlja Lukina evanđelja koji govori o susretu Marije i anđela Gabrijela. Možda je to razlog zašto se često vjernici zbune pa misle da danas slavimo Kristovo začeće u utrobi Blažene Djevice Marije. To naravno, nije točno, jer to slavimo 25. ožujka na Navještenje Gospodinovo – Blagovijest. Danas Crkva slavi Marijino začeće u utrobi njezine majke sv. Ane. No, kako o tome nemamo u Evanđelju ništa zapisano, Crkva je odlomak Gospodinova navještenja stavila kao onaj o kojemu imamo razmišljati na današnju svetkovinu. Kada se malo bolje pogleda, to zapravo ima najviše smisla, jer Marijino bezgrješno začeće svoju puninu doživljava tek u navještenju Krista Gospodina i njegovom utjelovljenju.
Vjerujem da svi vjernici poznaju odlomak o kojem se govori. To je onaj dio evanđelja kojeg je predivna i iskrena pučka pobožnost pretvorila u najljepšu marijansku molitvu Anđeoski pozdrav, koju molimo svakoga dana – ujutro, u podne i navečer. Ja bih se želio zadržati na samo dva detalja iz ovoga evanđelja. Kada anđeo Gabrijel dolazi Mariji, on ju pozdravlja i oni počinju svoj dijalog. Marija, ponizna kakva i jest, nije se dala „umisliti“ što je anđeo došao baš k njoj. Bilo je još djevojki u susjedstvu i u gradu. Bile su pobožne, bogobojazne, bogoljubne, ali anđeo je došao baš k Mariji. I Marija prihvaća ono što joj je anđeo navijestio tako mirno i jednostavno, bez obzira na sve teškoće s kojima je znala da će se morati suočiti. Ovo je divno svjedočanstvo vjere. U vjeri nema straha za konačni ishod. O kako nam je potrebna Marijina vjera!
Drugi detalj je onaj koji se stalno ponavlja. Marija ne zna, kako smo već rekli, zašto je baš ona odabrana od Gospodina. Ona ni ne poznaje muža pa da bi mogla roditi Sina. On nema pojma o tome što je čeka na putu kojim treba krenuti. Marija, možemo to slobodno reći, nije bila sveznajuća. Ona, kako vidimo iz ovog evanđelja, ne razumije baš puno, ali razumije da je jedino ispravno prepustiti se Božjoj volji i njegovu vodstvu. Danas je čovjek u opasnosti da prestane razumijevati. Da prestane razumijevati druge, a sve to zato što je prestao razumijevati sebe. Postati svjestan sebe preduvjet je razumijevanja drugih. Biti svjestan tko sam: da sam dijete Božje; biti svjestan odakle dolazim: iz beskrajne ljubavi koja obuhvaća cijeli svemir; i biti svjestan koji je moj cilj: vječnost u zajedništvu sa svojim Stvoriteljem; preduvjet su moje sreće i života ispunjena smislom. Marija je to zasigurno osjećala kada je na Gospodnji poziv odgovorila: Evo službenice Gospodnje… (Lk 1, 38) U Mariji zato uvijek imamo onu koja će nas razumjeti, jer – dok mi padamo u svojim grijesima i slabostima i to nas priječi da razumijevamo – Marija je Ona koja je Bezgrješna i koja razumije. Potrebno je samo uteći se njezinom majčinskom srcu.
Marija je Majka. A majka kod gotovo svih ljudi budi one najljepše osjećaje. Ni ne čudi onda da su sve naše lijepe marijanske pjesme zapravo pjesme dječice svojoj Majci. Danas je svetkovina Marijina Bezgrješnog začeća. Danas mi slavimo svoju Majku. Njoj se molimo i utječemo, Nju častimo i ljubimo. I otvaramo joj svoje srce dopuštajući joj da nas zagrli i utješi i da nas vodi k svome Sinu. Danas se sve naše molitve prelijevaju u jedan iskreni vapaj: Marijo, Majko naša, ti bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo!
