Čitajući ovaj evanđeoski ulomak, svjedočimo otajstvu poziva i odaziva. Pitamo se što se to moralo dogoditi da bi učenici mogli tako spremno odgovoriti na Isusov poziv? Što im je uopće ponudio? Što su to tako neodoljivo u njemu vidjeli pa da su se brzo odazvali?
Mt 4, 12-23
Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.
Nakon kušnji u pustinji, pošto je čuo da je Ivan predan, Isus odlazi u Galileju i počinje javno propovijedati kraljevstvo nebesko. Poziva braću: Petra i Andriju te Zebedejeve sinove, Jakova i Ivana. Svi su oni bili ribari. Isus ih zatječe upravo dok obavljaju svakodnevne posle i poziva ih da idu za njim. Oni brzo ostavljaju sve i slijede ga.
Čitajući ovaj evanđeoski ulomak, svjedočimo otajstvu poziva i odaziva. Pitamo se što se to moralo dogoditi da bi učenici mogli tako spremno odgovoriti na Isusov poziv? Što im je uopće ponudio? Što su to tako neodoljivo u njemu vidjeli pa da su se brzo odazvali? Da bismo pokušali razumjeti ovaj događaj, valja nam se upitati što se prethodno događalo.
Znamo da je Ivan Krstitelj propovijedao blizinu kraljevstva nebeskoga i najavljivao Jačega koji dolazi nakon njega (usp. Mt 3, 2-12). Dakle, radilo se o mesijanskomu ozračju. Iz Ivanova evanđelja doznajemo da je Andrija, brat Šimuna Petra, bio jedan od Ivanovih učenika koji su pošli za Isusom (usp. Iv 1, 40). Učenici su iščekivali. Zasigurno su do odgovora na Isusov poziv morali prijeći dug nutarnji put. Čežnja ih je nukala da traže, da iščekuju kraljevstvo. Na koncu je onaj koga su tražili došao njima. U odnosu na ljude, Bog se uvijek iznova otkriva kao onaj koji ima inicijativu. Što iz toga možemo naučiti? Što nam to znači?
Ljudi prirodno čeznu za puninom, smislom, cjelovitošću. Vjerujemo li da je Bog jedini kadar osmisliti naš život? Usmjeravamo li svoju čežnju tako da nas vodi prema Susretu? Zauzimamo li nutarnji stav iščekivanja? Tražimo li? Na primjeru učenika vidimo da ih traženje nije vodilo dalje od stvarnoga života, od konkretnih obveza; bili su ribari i pozvani su upravo dok su radili. Iz toga čitamo da nije potrebno bježati od života kako bismo život našli.
No, važno je pronaći prostore samoće s Bogom. Samo ako svakodnevno budemo ulazili u takav odnos, moći ćemo mu potpuno povjeriti svoj život. Zauzimajući nutarnji stav molitve Očenaša: „Dođi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja.“ i tražeći čitavim srcem, zasigurno ćemo i nalaziti. Tada nam se otkriva čudesna nošenost. Bog je onaj koji nas stvara, daje da čeznemo za njim i da ga tražimo, otkriva nam se i dopušta da nalazimo. Štoviše, sam nam dolazi ususret. On je uistinu početnik i dovršitelj naše vjere (usp. Heb 12, 2). Preostaje nam odvažiti se i prepustiti mu život. Zaključujemo ovo razmatranje zbornom molitvom treće nedjelje kroz godinu: Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju: da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima.
