Jedini ključ za pokušaj razumijevanja ovog teksta može biti rečenica: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.“ Bog je milosrdan. On nas ljubi kad mi njega ljubimo i kad ga ne ljubimo, kad smo mu neprijatelji, kad ga mrzimo, i kad ga udaramo...
Iz Evanđelja po Luki:
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima. Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati. Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostivi prema nezahvalnicima i prema opakima. Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«
Prva reakcija koja mi se javlja na ove riječi je otpor. Ne mogu! Nema logike! Zašto bih ljubio nekog tko mene mrzi, čini mi zlo? Zašto? Pa ajde kad netko od mene nešto pita, čini se dobro dati mu to što traži, ali ako netko od mene nešto otima, da ne potražujem, da ne vučem k sebi? Nema smisla!
Jedini ključ za pokušaj razumijevanja ovog teksta može biti rečenica: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.“ Bog je milosrdan. On nas ljubi kad mi njega ljubimo i kad ga ne ljubimo, kad smo mu neprijatelji, kad ga mrzimo, i kad ga udaramo... Mogli bismo nabrajati do u nedogled situacije u kojima mi radimo protiv njega, a on nas uvijek ljubi. Njegovo djelovanje nema logike.
Isusovo djelovanje na zemlji se može svesti na poziv ljubavi. Jedino što trebamo činiti jest ljubiti. To je poziv na nasljedovanje Boga. Pozvani smo biti kao što je on. Pozvani smo živjeti bez logike tj. nakon logike. Kad ljubimo, činimo dobro. Čineći dobro onome koji prema nama postupa dobro, postupamo logično i to nije pogrešno, ali ljubav ide dalje. Čini dobro svima.
Nisam onaj koji može objasniti kako se ove riječi provode u djelo. Lakše se prepoznam u ulozi ovoga koji čini zlo i treba milosrđe, a ne u ulozi onoga koji je poput Oca. Jedino što mogu i što uvijek činim je molitva za milosrđe. Molim Oca da mi se smiluje jer nisam bio kao on. On mi uvijek oprašta, a to nikad nema logike jer sam uvijek kriv. Promatrajmo Boga kako nama prašta, a nema logičnog razloga, i nastojmo ga nasljedovati. Padat ćemo. Morat ćemo ga opet moliti, ali trebamo ustrajati.
Ipak sve što sam do sada napisao je pokušaj logičkog objašnjenja nečega što ide dalje od logike i nisam siguran jesam li ovim išta postigao.
Stoga molim:
Gospode Isuse Kriste, Sine Boga živoga, smiluj se meni grešniku!
