A gdje je ljubav?

Tražim te, Isuse, čak se i borim za tebe, često mačem okrenutim prema drugom čovjeku, samo zbog toga što te on ne poznaje i priča ružno o tebi.

Mt 5,38-48

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«


        Kršćanin sam. Prosječan. Priznajem da pokušavam biti bolji čovjek, no ne ide mi baš, možda zato što prevelik naglasak stavljam na vlastite snage. I, zaista, bude u mom nastojanju življenja kršćanstva i plemenitih ideja, a onda - kao da mi se Bog umiješa u život i to okrene naglavačke - ništa ne bude kako sam htio. I bolje da je tako, jer da je bilo kako sam ja htio, proslavljao bih sebe, baš kao i uvijek kad hodim daleko od Boga. Sve što bih želio raditi, ne radim, a ono što ne bih volio raditi, to najčešće radim. Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim. (Rim 7,15) 

        Ono što mi najbolje ide je moraliziranje - znam drugima govoriti kako bi oni točno trebali, jer, naravno, radim bolje od drugih. Nekada znam i pomisliti: „Bože, hvala ti što nisam kao onaj tamo, koji je skrenuo s tvoga puta“, ni ne znajući da sam s tvoga puta skrenuo baš ja. Nigdje ljubavi u meni! Pojavi se i ona katkad, onako iskrena, nesebična i čista, ali i to uspijem ugušiti, ne dijeleći ju s drugima.

        Tu i tamo se pomolim da bi mi bilo bolje, jer s Bogom je lakše koracati kroz ovaj život. Zaista, moja molitva najčešće i jest u formi prošnje - uvijek mi nešto treba, a prerijetko zahvaljujem. U nečemu sam ipak dobar - dajem si dosta prilika, lako prelazim preko vlastitih grešaka i neprimjereno izgovorenih riječi, a tuđih se grešaka rado spominjem, najčešće kao opravdanje za vlastite prijestupe. Još nešto vrlo lako odredim - lako pronađem krivca za svoj pad, za svoj neuspjeh. Jednako tako lako opravdam svoj šamar ili grubu riječ upućenu drugome, jer drugi je prvi počeo, on je kriv! 

        Nazivam se Isusovim učenikom, a daleko sam od njegova nauka. Pa tko može moliti za one koji ga progone, ljubiti onoga tko mu je načinio nepravdu? Kako to? Učitelj me poziva na to. Nauk doduše razumijem, kao način na koji ga treba vršiti, ali da to činim – baš i ne. No ako sam njegov učenik, trebao bih ga slušati. Hodeći kroz život i hvaleći se time da sam njegov učenik, često selektiram ljude, čineći tako točno ono što je suprotno od njegova nauka. Pozdravljam samo one koji misle isto kao i ja, dok su oni koji misle drukčije, ili su pak različite vjeroispovijesti, u mojim očima već su osuđeni na propast. Pomišljam: „A šta ja tu mogu?“, no evanđelje mi progovara:“jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ Isus me poziva na radikalnu promjenu razmišljanja, ako se želim zvati njegovim učenikom. Tada trebam ljubiti sve ljude i svakom čovjeku, bez iznimke, donijeti Ljubav. Jer i sâm sam, kao i svatko od nas, željan Ljubavi.

        Tražim te, Isuse, čak se i borim za tebe, često mačem okrenutim prema drugom čovjeku, samo zbog toga što te on ne poznaje i priča ružno o tebi. Možda bi te on i upoznao da sam mu donio mir umjesto svađe, da sam ga saslušao namjesto da sam mu govorio kako je u krivu. Ma samo da sam mu donio Tebe, umjesto sebe koji te „poznaje“. Gledajući tako, sad ću pokušati ići u susret čovjeku, čovjeku koji je stvoren iz Ljubavi na Božju sliku. Baš kao i ja. 

        Idem prošetati, možda me baš netko sretne.