O problemu zdravstvenog odgoja već se prilično raspravljalo. Kompleksnost te teme navela me na razgovor s hrvatskom novinarkom i urednicom HRT-a, Karolinom Vidović Krišto. Karolina je govorila o Hrvatskom novinarskom društvu, konceptu zdravstvenoga odgoja u Hrvatskoj te o osobnoj vjeri.
Emisija je ukinuta nakon epizode Slika Hrvatske – Pedofilija kao temelj spolnog odgoja? koja je emitirana 29. prosinca 2012. a u sklopu koje su prikazani isječci dokumentarnog filma o Kinseyju. No, nije ukinuta samo emisija Slika Hrvatske nego i cjelokupni program Slika Hrvatske koji sam uređivala. Riječ je zapravo o projektu koji od 1996., kada sam došla u Hrvatsku i na HRT, pokušavam realizirati. Za Hrvatsku se voli reći da joj je gospodarska grana broj jedan turizam. Malo tko zna koja je druga po redu, a prema svemu sudeći jača je i od tzv. turizma – to su Hrvati izvan Hrvatske. I to samo na osnovi podataka Svjetske banke o globalnom transferu novca od strane Hrvata u svijetu prema matičnoj državi . A kad dodamo tomu još i novac koji se slijeva u Hrvatsku izvan redovnih bankovnih transakcija? Nadalje, što je s prihodom koji naša država ostvaruje od posjeta svih Hrvata iz cijeloga svijeta koji dolaze u Hrvatsku posjetiti svoju rodbinu, korijene, koji dolaze u Hrvatsku zato što je doživljavaju svojom domovinom? To nisu turisti! A statistike velikih uspjeha nakon svake turističke sezone ne distingviraju dijasporu/Hrvate BiH/strane državljane koji su porijeklom iz Hrvatske od turista, što je katastrofalna, da ne kažem, zlonamjerna greška! Naime, turisti biraju odredište po raznim kriterijima, a nijedan od njih nije rodoljubnog, domoljubnog ili državotvornog karaktera, što je itekako važan kriterij pri odabiru zemlje za odmor kada su u pitanju Hrvati izvan Hrvatske. Izrael, primjerice, jasno vodi evidenciju o broju turista u sezoni/godini, a zasebnu evidenciju broja dolaska Židova u sezoni/godini. O ulaganju, suradnji, gospodarskim projektima sada neću ni započinjati, nego samo želim naglasiti sljedeće: za razvoj, povećanje dolazaka Hrvata izvan Hrvatske u domovinu, za poslovnu suradnju i njihovo ulaganje u Hrvatsku potrebna je interakcija i, prije svega, integracija! Ima li boljeg načina od integracije i interakcije od televizijskog programa? Godinama govorim o tome, na HRT-u, u Saboru, ministrima, i tako dalje. Sada je 2013. godina i još uvijek ovaj i ovakav program nije zaživio. Zašto? ...pogledajte kratki prijedlog projekta:
Što se, pak, HND-a tiče – da, i mene je začudilo kako se nije oglasio na takav oblik cenzure. Zamislite da se Nedjeljom u 2 ili bilo koja druga emisija ukine zato što je jedna epizoda nekome zasmetala?! U roku od 12 sati nakon emitiranja emisije 29. prosinca 2012. s internetske arhive HRT-a uklonjene su sve emisije Slika Hrvatske! Dakle, radoznala sam bila i ja. I pitala sam... Sjećam se, 4. siječnja oko 16.30h otišla sam s prijateljem na kavu u Novinarski dom. Bio je samo jedan slobodan stol. Sjeli smo. Točno nasuprot, u društvu dvojice muškaraca, sjedio je Zdenko Duka (predsjednik HND-a). Iako je razgovarao sa svojim društvom, neprestano je buljio u mene. Toliko da me je čudilo kako mu nije neugodno. Popivši kavu, krenuli smo prema izlazu. Pogledala sam Zdenka Duku i pružila mu ruku. „Poštovanje, sve najbolje želim.“, rekao je stisnuvši mi ruku, pritom valjda misleći na Novu godinu. „Dobar dan. Ja sam Karolina Vidović Krišto.“, kažem. „Da, znam. Oprostite što sam tako gledao, prepoznao sam Vas.“, veli Duka. „Imam jedno pitanje.“, krenula sam. „Na stranu sve. I Kinsey, i rodno-spolni odgoj. Ja sam članica Hrvatskog novinarskog društva. Zašto nitko nije stao u obranu slobode govora i medija?!“ Uslijedio je odgovor koji nikada ni sanjala ne bih. Duka je kao ispod čekića rekao: „Što ste htjeli reći s tom lustracijom...?“ Molim?!? Predsjednik novinarskog društva koji šuti dok se krši ne samo novinarska sloboda, nego i sloboda govora zajamčena u članku 38. Ustava RH u kojem se, usput budi rečeno, zabranjuje cenzura?! Mogu samo reći da takav predsjednik novinarskog društva gubi smisao svog postojanja. Stoga g. Duku i ovim putem pozivam da učini i nama i sebi uslugu i da se lustrira. Tražim njegovu ostavku.
2. Nakon emisije mnoge ste dobronamjerne ljude u Hrvatskoj zadužili neumornim angažmanom glede zdravstvenog odgoja. Brojne trbine, pozivi na dijalog, izloženost prijetećim pismima... Unatoč svemu, ministar Željko Jovanović je rekao da program o ZO ide dalje. Kako se danas osjećate budući da se čini kao da su bitke dobivene, a rat izgubljen?
Ne znam koje su to bitke dobivene, ali znam da rat još traje. Što se trenutno i tada aktualnog ministra obrazovanja tiče, zanimljivo je da je tzv. ZO i tzv. rodno-spolni odgoj bio eksperimentalni program. Nakon Slike Hrvatske na tu temu, a podsjećam da je riječ o 29. prosincu, dakle, sredini zimskih školskih praznika, naglo je obznanio da program nije više eksperimentalan nego da se od prvog dana drugog polugodišta u potpunosti primjenjuje u svim školama!? Ne bismo smjeli zaboraviti ni netolerantno i krajnje nedemokratsko zastrašivanje i ušutkavanje hrvatske javnosti od strane premijera kada je tih dana otvarajući sjednicu Vlade pred svim kamerama i mikrofonima, dakle, urbi et orbi, naredio da se o temi tzv. ZO i tzv. rodno-spolnog odgoja više ne govori!? Nadalje, još nisu stigle presude za pokrenute tužbe radi upitnosti poštivanja zakona pri uvođenju tzv. ZO i tzv. rodno-spolnog odgoja. Puno toga je još uvijek otvoreno i treba aktivno sudjelovati na svim razinama – društveno, politički, i – novinarski!
3. Ipak je stigla potvrda vaše stručnosti. Naime, nedavno ste dobili nagradu Global Leadership zbog svojih postignuća u istraživačkom novinarstvu. Postavlja se pitanje: Zašto ovakvo priznanje nije došlo iz Hrvatske nego iz Velike Britanije?
Zapravo se ponovno vraćamo na pitanje Hrvatskog novinarskog društva. Jedan moj prijatelj, politik i kolumnist, duhovito je primijetio – Što se dobije kad okreneš NDH? HND!
4. Koliko Vam vjera pomaže u životu?
Nije mi posve jasno ovo pitanje. Kako razumjeti nečije pitanje koliko mi u životu pomaže zrak, voda, hrana, ljubav,...? Ne znam Vam odgovoriti na ovo pitanje. Znam samo da, kada se molim, zahvaljujem za svoju vjeru, molim Boga da je učvrsti, da je nikada ne izgubim.
5. U privatnom ste mi razgovoru rekli da sa svojom obitelji često dolazite u Međugorje. Što nalazite u Međugorju?
O, da! Još od prve godine ukazanja! Bila sam još predškolsko dijete kada smo mama, tata, seka i ja prvi put došli u Međugorje. Volim Međugorje. Volim ljude u Međugorju, i one koji tamo žive, i one koji tamo dolaze. Volim mir Međugorja. Volim Gospu Međugorsku, Kraljicu Mira. Rijetko gdje mi je tako lijepo biti u molitvi kao u Međugorju. Kao da je intenzivnije, iskrenije, sabranije. Kao da se nebo spaja sa zemljom. Najljepše mi je biti na klanjanju pred Presvetim, iza župne crkve, ispred velikog oltara na otvorenom. Sunce bude na zalasku, meditativna je glazba i pjevanje, a svi prisutni uneseni su u duboku molitvu. Kakvo sjedinjenje s Isusom!
Razgovarao: fra Tomislav Smoljan
