Papa Ivan Pavao II uputio je 2003. godine poruku sestrama klarisama u prigodi 750. obljetnice preminuća svete Klare Asiške:
Sveta je Klara primjer "pedagogije svetosti" koja, hraneći se neprestanom molitvom, širom otvara srce Božjem Duhu, mijenjajući cijelu osobu prema zahtjevima Evanđelja.
Ovim je riječima papa Ivan Pavao II., u poruci sestrama klarisama u povodu 750. obljetnice preminuća sv. Klare Asiške, utemeljiteljice Reda siromašnih sestara ili klarisa, čiji se blagdan slavi danas 11. kolovoza, istaknuo izvanrednu snagu asiške svetice, učenice svetoga Franje. Pravilo svete Klare, unatoč stoljećima, čuva nedirnutim svoj duhovni čar i teološko bogatstvo.
Osvrćući se na izvanredno nasljeđe asiške svetice, Papa je istaknuo kako su savršena usklađenost ljudskih i kršćanskih vrednota, te mudar sklad kontemplativnoga žara i evanđeoske strogosti, za klarise trećega tisućljeća učiteljski put koji valja nasljedovati, bez prilagođivanja ili popuštanja duhu svijeta, te se zadržao na karizmi tipičnoj za njihov red. Ona je obilježena kao poziv na život prema savršenosti Evanđelja, odnoseći se prema Kristu kao “jedinom i istinskom sadržaju života”. To je izazov za ljude našega vremena – pojasnio je Papa – jer predstavlja drugačiji odgovor na nezadovoljstvo i površnost suvremenoga svijeta koji se često čini kao da je izgubio vlastiti identitet, jer više ne osjeća da je stvoren iz ljubavi Božje i da ga On očekuje u zajedništvu bez kraja. Sveti Otac u poruci potom podsjeća kako je sveta Klara, primjer “pedagogije svetosti” dopustila da ju privuče novi oblik evanđeoskoga života koji je započeo sveti Franjo, te ulazi u mali samostan svetoga Damjana. Asiška je svetica osjećala svoje zvanje kao poziv na život slijedeći Mariju koja je pratila na njezin hod zvanja sve do kraja života. S druge strane, samo odluka isključivoga nasljedovanja raspetoga Krista, objašnjava odluku kojom se sveta Klara upustila na put “uzvišenoga siromaštva”. Slijediti Sina Božjega – nastavlja Papa – za nju je značilo upustiti se s Kristom u iskustvo radikalne poniznosti i siromaštva. Bio je to izbor siromaštva koje je zahtjev vjernosti Evanđelju. Sveti se Otac potom osvrnuo na kontemplativnu samostansku dimenziju koja je obilježavala život zajednice okupljene u Svetom Damjanu. Četrdeset godina koje je Klara provela u malome samostanu, nisu suzili obzor njezinoga srca, nego su proširili njezinu vjeru u Božjoj nazočnosti. Zahvaljujući zrelom kontemplativnom iskustvu otajstva Presvetoga Trojstva, ova je svetica pokazala posebno razumijevanje za vrednotu jedinstva u bratstvu. Istinska kontemplacija - naglasio je Sveti Otac - ne zatvara, naime, u individualizam već ostvaruje istinu o "biti jedno" u Ocu, Sinu i Duhu Svetome. Uvjerena da uzajamna ljubav izgrađuje zajednicu i potiče na rast u pozivu, Klara nije samo postavila bratski život na vrednotama uzajamnoga služenja, dioništva i dijeljenja, već se pobrinula i da zajednica bude čvrsto izgrađena na jedinstvu uzajamne ljubavi i mira – istaknuo je na koncu poruke Sveti Otac.
Rođena u Asizu između 1193. i 1194. godine u plemićkoj obitelji, sveta je Klara primila solidnu kršćansku naobrazbu, posebice od svoje majke. Napustivši obiteljski dom na savjet svetoga Franje odlazi u malu crkvu Porcijunkulu, kolijevku franjevačkog iskustva, gdje se pred oltarom sv. Marije odriče svih bogatstava i oblači siromašnu pokorničku halju u obliku križa. Nakon kraćega razdoblja traženja odlazi u mali samostan sv. Damjana, gdje joj se pridružuje i mala sestra Agneza. Tu su im se pridružile ostale djevojke, koje su željele utjeloviti Evanđelje u kontemplativnoj dimenziji. Klara je svoje zvanje doživljavala kao poziv na življenje po uzoru na Mariju, koja je ponudila svoje djevičanstvo djelovanju Duha Svetoga kako bi postala Majka Krista i njegova mističnog tijela. Osjećala se tijesno združena s Gospodinovom Majkom. Red te "učenice svetog Franje", koja je preminula 11. kolovoza 1253., danas ima oko 900 samostana na svih pet kontinenata.
Ovim je riječima papa Ivan Pavao II., u poruci sestrama klarisama u povodu 750. obljetnice preminuća sv. Klare Asiške, utemeljiteljice Reda siromašnih sestara ili klarisa, čiji se blagdan slavi danas 11. kolovoza, istaknuo izvanrednu snagu asiške svetice, učenice svetoga Franje. Pravilo svete Klare, unatoč stoljećima, čuva nedirnutim svoj duhovni čar i teološko bogatstvo.
Osvrćući se na izvanredno nasljeđe asiške svetice, Papa je istaknuo kako su savršena usklađenost ljudskih i kršćanskih vrednota, te mudar sklad kontemplativnoga žara i evanđeoske strogosti, za klarise trećega tisućljeća učiteljski put koji valja nasljedovati, bez prilagođivanja ili popuštanja duhu svijeta, te se zadržao na karizmi tipičnoj za njihov red. Ona je obilježena kao poziv na život prema savršenosti Evanđelja, odnoseći se prema Kristu kao “jedinom i istinskom sadržaju života”. To je izazov za ljude našega vremena – pojasnio je Papa – jer predstavlja drugačiji odgovor na nezadovoljstvo i površnost suvremenoga svijeta koji se često čini kao da je izgubio vlastiti identitet, jer više ne osjeća da je stvoren iz ljubavi Božje i da ga On očekuje u zajedništvu bez kraja. Sveti Otac u poruci potom podsjeća kako je sveta Klara, primjer “pedagogije svetosti” dopustila da ju privuče novi oblik evanđeoskoga života koji je započeo sveti Franjo, te ulazi u mali samostan svetoga Damjana. Asiška je svetica osjećala svoje zvanje kao poziv na život slijedeći Mariju koja je pratila na njezin hod zvanja sve do kraja života. S druge strane, samo odluka isključivoga nasljedovanja raspetoga Krista, objašnjava odluku kojom se sveta Klara upustila na put “uzvišenoga siromaštva”. Slijediti Sina Božjega – nastavlja Papa – za nju je značilo upustiti se s Kristom u iskustvo radikalne poniznosti i siromaštva. Bio je to izbor siromaštva koje je zahtjev vjernosti Evanđelju. Sveti se Otac potom osvrnuo na kontemplativnu samostansku dimenziju koja je obilježavala život zajednice okupljene u Svetom Damjanu. Četrdeset godina koje je Klara provela u malome samostanu, nisu suzili obzor njezinoga srca, nego su proširili njezinu vjeru u Božjoj nazočnosti. Zahvaljujući zrelom kontemplativnom iskustvu otajstva Presvetoga Trojstva, ova je svetica pokazala posebno razumijevanje za vrednotu jedinstva u bratstvu. Istinska kontemplacija - naglasio je Sveti Otac - ne zatvara, naime, u individualizam već ostvaruje istinu o "biti jedno" u Ocu, Sinu i Duhu Svetome. Uvjerena da uzajamna ljubav izgrađuje zajednicu i potiče na rast u pozivu, Klara nije samo postavila bratski život na vrednotama uzajamnoga služenja, dioništva i dijeljenja, već se pobrinula i da zajednica bude čvrsto izgrađena na jedinstvu uzajamne ljubavi i mira – istaknuo je na koncu poruke Sveti Otac.
Rođena u Asizu između 1193. i 1194. godine u plemićkoj obitelji, sveta je Klara primila solidnu kršćansku naobrazbu, posebice od svoje majke. Napustivši obiteljski dom na savjet svetoga Franje odlazi u malu crkvu Porcijunkulu, kolijevku franjevačkog iskustva, gdje se pred oltarom sv. Marije odriče svih bogatstava i oblači siromašnu pokorničku halju u obliku križa. Nakon kraćega razdoblja traženja odlazi u mali samostan sv. Damjana, gdje joj se pridružuje i mala sestra Agneza. Tu su im se pridružile ostale djevojke, koje su željele utjeloviti Evanđelje u kontemplativnoj dimenziji. Klara je svoje zvanje doživljavala kao poziv na življenje po uzoru na Mariju, koja je ponudila svoje djevičanstvo djelovanju Duha Svetoga kako bi postala Majka Krista i njegova mističnog tijela. Osjećala se tijesno združena s Gospodinovom Majkom. Red te "učenice svetog Franje", koja je preminula 11. kolovoza 1253., danas ima oko 900 samostana na svih pet kontinenata.
