Franjin pogled nije skučen. Iako je svoje tijelo, kako ga je on nazivao brat Magarac, često postom morio, svjestan je da je ljudsko tijelo krhko.
POGLAVLJE IV
Strogo nalažem svoj braći da nipošto ne primaju denara ili novaca, ni sami ni preko posrednika. Za potrebe bolesnika i za odijevanje ostale braće neka se samo ministri i kustodi pomnjivo brinu preko duhovnih prijatelja, prema prilikama mjesta, vremena i hladnoći kraja, kako vide da potreba zahtijeva. Ali uvijek tako da, kao što je rečeno, ne primaju denara ili novaca.
Iz ovog poglavlja jasno se ocrtava Franjin stav prema novcu. Franjo novac prezire. Na jednom drugom mjestu reći će braći da novac smatraju izmetom. Kako bi se mogao bolje razumjeti ovakav Franjin stav, potrebno ga je staviti u kontekst onodobnog društvenog uređenja, osobito financijskog sustava. Tada su novac posjedovali samo bogati tako što su iskorištavali siromašne. Niži slojevi su trgovali isključivo razmjenom dobara te novac nije bio, kao danas, glavno platežno sredstvo.
Ovakav Franjin stav nije jednoličan, Franjo nije puki preziratelj, on jasno razdvaja osobu koja posjeduje novac – bogataša, sam novac – bogatstvo te ono što ono sa sobom nosi – grijeh. On nikada ne prezire čovjeka. Ovakvim stavom franjevački je pokret mogao opstati za razliku od brojnih onovremenih inačica pokreta siromaštva koji su uz to što su prezirali bogatstvo prezirali i bogataše. Možda je upravo u ovome veličina sv. Franje, možda se upravo zbog ovakvog stava prema svijetu općenito naziva Alter Kristus. Braći strogo nalaže da ne primaju novac, ne zato što je on po sebi loš, nego kako bi kao brižni otac sačuvao braću od onoga što je taj novac tada sa sobom nosio – grijeh.
Franjin pogled nije skučen. Iako je svoje tijelo, kako ga je on nazivao brat Magarac, često postom morio, svjestan je da je ljudsko tijelo krhko. Zna da su nekoj braći, osobito bolesnoj, potrebna i neka druga sredstva prema prilikama mjesta, vremena i hladnoći kraja, kako vide da potreba zahtijeva te stoga nalaže poglavarima da se za to pobrinu.
Ovdje se također zrcali Franjin duboko kršćanski stav. Ni ovdje on nije puki preziratelj tijela. Svjestan je svetosti našega tijela kojeg je uzeo i sam naš Spasitelj. Stoga ga ne prezire kao takvo, ne odbacuje ga, ne vidi u njemu samo pokvarenu i izopačenu materiju nego brata Magarca koji je Božje stvorenje te preko kojega se dolazi u vječnost.
Danas su društveni odnosi nešto drukčiji, ali Pravilo ostaje isto. Ne u doslovnom smislu da braća nipošto ne primaju novac nego da se kanu bogatstva i grijeha koji ono sa sobom nosi, a u kojeg je vrlo lako upasti (Ako ćemo toliko cjepidlačiti oko samog novca, kao što se kroz povijest znalo, danas se i ne mora uzimati novac u ruke nego koristiti kreditne kartice i imaginarne brojke na njima, ali što imamo do toga. Stoga je ključno razumjeti ovaj dublji smisao Pravila.), da cijene svoje tijelo te da poglavari nastoje osigurati ono što je potrebno braći.
