Jubilarnu smo osamstotu godinu od osnutka našega Reda "s jasnoćom i odvažnošću" započeli zajedničkim susretom s braćom iz Bosne Srebrene u Srebrenici 1. listopada 2008., a svečano smo je "zatvorili" u srijedu, 7. listopada 2009. na Širokom Brijegu.
Po unaprijed pripremljenom programu, franjevački je susret obiju provincija iz BiH započeo okupljanjem u samostanu na Širokom Brijegu, odakle smo autobusima krenuli na Čerigaj, kolijevku Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Euharistijsko je slavlje započelo u 11 sati na oltaru, koji je za ovu prigodu posebno postavljen između stare fratarske kuće i crkve. Dobroj je organizaciji pogodovalo i sunčano vrijeme.
Sve je okupljene, prije samog početka euharistijskog slavlja, pozdravio fra Miljenko Šteko, pročelnik Odbora za proslavu 800. obljetnice Reda, ukratko sažimajući trogodišnju pripremu proslave na razini Reda, te zajedničke događaje u provincijama BiH i Hrvatske. Zatim je svima dobrodošlicu na Čerigaj kao "mjesto nade, života i stvaranja povijesti", izrazio fra Branimir Musa, gvardijan širokobriješkog samostana. Potom se kao domaćin obratio i provincijal fra Ivan Sesar: "Zatvarajući godinu velikog franjevačkog jubileja, promatrajući povijest naših provincija, s radošću i ponosom danas možemo reći da imamo slavnu povijest za sjećanje i pripovijedanje. Svjesni povijesne baštine i svog franjevačkog poslanja u ovoj zemlji , ovim činom bratskog druženja izražavamo da smo zajedničkim snagama i Božjom milošću spremni preuzeti, sa svom odlučnošću, izazov graditelja velike povijesti…"
Nakon protokolarnih pozdrava, bosanski je provincijal fra Lovro Gavran započeo euharistijsko slavlje. Uz našeg su provincijala, fra Ivana Sesara, koncelebrirali su još i zadarski provincijal fra Jozo Sopta, splitski fra Željko Tolić te još oko 140 svećenika članova obiju slavljeničkih provincija. Nije zgorega napomenuti kako je bilo prisutno preko 200-ak franjevaca.
Fra Lovro je u nadahnutoj homiliji izrazio radost zbog susreta sestrinskih provincija koje stoljećima čuvaju i žive vjeru u BiH. Također je upozorio da nismo čuvari i evangelizatori samo ovog našeg podzemlja, u kojem smo ponikli i na kojem živimo, nego smo pozvani i poslani u cijeli svijet i tamo gdje je kršćanstvo već na umoru, na zapadu, kao i tamo gdje je potrebno prvo naviještanje, u Aziji i Africi. Liturgijsko su pjevanje animirali hercegovački bogoslovi dok su u siromašnoj asistenciji sudjelovali bogoslovi i jedne i druge provincije. Za ovaj je susret pripremljen i tiskan, što je za svaku pohvalu, poseban liturgijski vodič.
Na kraju je euharistijskog slavlja, kao zahvala za osam stoljeća Reda i cijelu jubilarnu godinu u kojoj smo trebali razmišljati o svojim izvorima i ostvarivanju franjevačkog ideala u našem vremenu i prostoru, otpjevan "Te, Deum, laudamus", te je podijeljen svečani blagoslov svetog Franje.
Nakon kraćeg razgledavanja čerigajske crkve i stare fratarske kuće, uslijedio je povratak na Široki Brijeg, gdje se u samostanskoj crkvi pjevajući psalme izmolio Srednji čas. Nakon molitve te zajedničkog fotografiranja, ugodno se druženje, uz jelo i pjesmu, nastavilo u samostanskoj blagovaonici i klaustru.
Nama, mlađim fratrima, ostaje ipak malo nejasno zašto se jubilarnoj obljetnici našeg Reda nije dala veća pozornost i važnost na provincijskoj razini. Izuzev susreta u Srebrenici i na Širokom Brijegu te franjevačkog simpozija u Mostaru, i nije bilo nekih značajnijih događanja.
Sve je okupljene, prije samog početka euharistijskog slavlja, pozdravio fra Miljenko Šteko, pročelnik Odbora za proslavu 800. obljetnice Reda, ukratko sažimajući trogodišnju pripremu proslave na razini Reda, te zajedničke događaje u provincijama BiH i Hrvatske. Zatim je svima dobrodošlicu na Čerigaj kao "mjesto nade, života i stvaranja povijesti", izrazio fra Branimir Musa, gvardijan širokobriješkog samostana. Potom se kao domaćin obratio i provincijal fra Ivan Sesar: "Zatvarajući godinu velikog franjevačkog jubileja, promatrajući povijest naših provincija, s radošću i ponosom danas možemo reći da imamo slavnu povijest za sjećanje i pripovijedanje. Svjesni povijesne baštine i svog franjevačkog poslanja u ovoj zemlji , ovim činom bratskog druženja izražavamo da smo zajedničkim snagama i Božjom milošću spremni preuzeti, sa svom odlučnošću, izazov graditelja velike povijesti…"
Nakon protokolarnih pozdrava, bosanski je provincijal fra Lovro Gavran započeo euharistijsko slavlje. Uz našeg su provincijala, fra Ivana Sesara, koncelebrirali su još i zadarski provincijal fra Jozo Sopta, splitski fra Željko Tolić te još oko 140 svećenika članova obiju slavljeničkih provincija. Nije zgorega napomenuti kako je bilo prisutno preko 200-ak franjevaca.
Fra Lovro je u nadahnutoj homiliji izrazio radost zbog susreta sestrinskih provincija koje stoljećima čuvaju i žive vjeru u BiH. Također je upozorio da nismo čuvari i evangelizatori samo ovog našeg podzemlja, u kojem smo ponikli i na kojem živimo, nego smo pozvani i poslani u cijeli svijet i tamo gdje je kršćanstvo već na umoru, na zapadu, kao i tamo gdje je potrebno prvo naviještanje, u Aziji i Africi. Liturgijsko su pjevanje animirali hercegovački bogoslovi dok su u siromašnoj asistenciji sudjelovali bogoslovi i jedne i druge provincije. Za ovaj je susret pripremljen i tiskan, što je za svaku pohvalu, poseban liturgijski vodič.
Na kraju je euharistijskog slavlja, kao zahvala za osam stoljeća Reda i cijelu jubilarnu godinu u kojoj smo trebali razmišljati o svojim izvorima i ostvarivanju franjevačkog ideala u našem vremenu i prostoru, otpjevan "Te, Deum, laudamus", te je podijeljen svečani blagoslov svetog Franje.
Nakon kraćeg razgledavanja čerigajske crkve i stare fratarske kuće, uslijedio je povratak na Široki Brijeg, gdje se u samostanskoj crkvi pjevajući psalme izmolio Srednji čas. Nakon molitve te zajedničkog fotografiranja, ugodno se druženje, uz jelo i pjesmu, nastavilo u samostanskoj blagovaonici i klaustru.
Nama, mlađim fratrima, ostaje ipak malo nejasno zašto se jubilarnoj obljetnici našeg Reda nije dala veća pozornost i važnost na provincijskoj razini. Izuzev susreta u Srebrenici i na Širokom Brijegu te franjevačkog simpozija u Mostaru, i nije bilo nekih značajnijih događanja.
