I danas se isplati radovati! Živeći s radosnom nadom u Gospodinov dolazak i utječući se njegovoj milosti i danas se isplati suprotstaviti kulturi smrti, gradeći bolji i pravedniji svijet, poštujući dostojanstvo svakog čovjeka kao slike Božje.
Ova, treća nedjelja došašća, latinski se zove Gaudete, što na hrvatskom znači radujte se, nazvana je po Pavlovu pozivu Filipljanima (Fil 4, 4), koji možemo čuti u današnjem drugom čitanju. Imamo li i mi razloga za radovanje?!
Svakodnevno nas mediji izvješćuju o ratovima, terorističkim napadima, prirodnim katastrofama, bolestima u kojima stotine i tisuće nevinih ljudi izgubi život. Svakodnevni porast svih vrsta kriminala, mnoštvo pobačaja koji se počine svaki dan, raspadanje obitelji, nezaposlenost, opća depresija ne daju baš mnogo razloga za radost. Danas kad je čovjek najjeftinija roba i najugroženija životinja naše vrijeme sve više prima nekakvo apokaliptičko, ali beznadno obilježje. Kome se danas u borbi za opstanak još isplati činiti dobro, žrtvovati sebe za druge i opće dobro?! Danas kao da je glavno načelo carpe diem – iskoristi dan i to u kontekstu one uzmi sve što ti život pruža. Za nas kršćane to ne bi smjelo biti tako!
Ono po čemu se mi trebamo razlikovati od drugih je kršćanska nada – iščekivanje ponovnog dolaska Gospodina Isusa Krista i njegov konačni sud; to nas treba radovati. Prvi kršćani, a među njima posebno vrijedi istaknuti sv. Pavla, vjerovali su da će Krist ponovno doći još za vrijeme njihovog naraštaja, te ih je ta vjera nosila i u progonima i u mučenjima. Njihov život sastojao se u toj radosnoj nadi. Radosno su iščekivali Kristov konačni sud, pobjedu dobra, Božjega milosrđa i pravednosti. Kroz povijest, osobito srednji vijek, Kristov dolazak sve se više promatrao kao dies irae – dan srdžbe, a kršćanski Bog sve više kao strogi sudac. I danas se teško otarasiti tog pogrešnog viđenja Boga, koji nam se, upravo suprotno, objavio u Novom zavjetu kao ljubav (1 Iv 4, 8b). Tako je iščekivanje tog radosnog dana i konačnog susreta s Njim postalo strahovanje od suda i izbjegavanje svake pomisli na taj dan.
Umjesto takvog stava, Pavao nas danas poziva da zauzmemo pravi kršćanski stav:
Braćo! Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu. (Fil 4, 4-7).
I danas se isplati radovati! Živeći s radosnom nadom u Gospodinov dolazak i utječući se njegovoj milosti i danas se isplati suprotstaviti kulturi smrti, gradeći bolji i pravedniji svijet, poštujući dostojanstvo svakog čovjeka kao slike Božje. U svjetlu te nade temeljne ljudske i kršćanske vrijednosti dobivaju smisao, a svakodnevna, bezobzirna trka za prolaznim biva smještena u drugi plan, kamo joj je i mjesto. Iščekujući radosno Dan Gospodinov, dan u kojem će se sve nepravde ispraviti, spremnije ćemo podnositi tegobe današnjice, jer nas čeka vječna sreća u Bogu. Krist nam je već svojim uskrsnućem pokazao da zlo i smrt nemaju zadnju riječ! U ovom došašću, kad se pripremamo slaviti uspomenu na prvi Gospodinov dolazak, pokušajmo sebi posvijestiti radost njegova drugog dolaska i konačnog susreta s njime u vječnosti, kad će biti novo nebo i nova zemlja (Otk 21, 1), kada ćemo biti oslobođeni sve ljudske prolaznosti i nedostatnosti.
Iščekujmo taj dan radosno kličući: Dođi, Gospodine, Isuse! (Otk 22, 20c)
